Na imanju Hasanovića, od autohtonog voća do limuna, smokve i japanske jabuke

Iako na pragu šeste decenije života, Šefika i Nezir Hasanović, vrijedno rade na svom imanju, u zaseoku Zagaj, sela Prohići, udaljenom tridesetak kilometara od Srebrenice.

Ovdje su se vratili prije tačno 20 godina, zasukali rukave, očistili imanje, nabavili stado ovaca i zasijali razne kulture, a onda uselili  kuću.

Prebrodili nedaće

U godinama koje su dolazile, nastavili su s ulaganjem, suočili se, ali i prebrodili brojne nedaće. Uprkos svemu, poljoprivreda i stočarstvo idalje ostaje njihov izbor.

U razgovoru za portal Agroklub Nezir priča kako je iz izbjeglištva u rodni Zagaj dotjerao 12 ovaca, a ubrzo je formirao stado od 120 grla i dvije krave. Nažalost, narušeno zdravlje primoralo ga je da stado smanji na 26 ovaca i proda jednu kravu.

"Sve do prošle godine na pet dunuma uzgajao sam kukuruz, isto toliko pšenice i maline. Od mehanizacije posjedujem samo jednu frezu, tako da većinu poljoprivrednih poslova moja Šefika i ja obrađujemo ručno", kazao nam je Hasanović.

U uzgoju limuna najvažnija su hranjiva, ali koja?

Njih dvoje ovih dana imaju pune ruke posla. Voće  je uprkos suši, rodilo kao nikad do sada. Napravili su kiseli i slatki pekmez i sirće, osušili velike količine šljive, a domaćica od svih vrsta voća pravi prirodne sokove, džemove i kompote. Nešto će ostaviti za svoje potrebe, a višak prodati na kućnom pragu, jer nemaju vremena ni uslova za nošenje proizvoda na pijace i tržnice.

Povoljna klima

Na lijepo uređenom imanju, na samoj lijevoj obali jezera Perućac, Hasanovići u dva plastenika razne sve vrste povrća. Tu je i veliki voćnjak, s autohtonim jabukama i kruškama, ali i nekoliko stabala limuna, japanske jabuke kaki i smokava.

"Klima je povoljna, imanje plodno i sunčano i tu uspijeva sve što se usije i zasadi. S četvoricom komšija, vlastitim sredstvima izgradili smo vodovod, u dužini od tri kilometra, tako da vode i u najvećoj suši ima u izobilju. Da imam traktor s priključcima sijao bih više žitarica, a da je bolji put, dolazilo bi više kupaca za kupovinu stoke i naših poljoprivrednih prizvoda", priča nam Hasanović.

Školovali djecu

Hasanovići su od svog teškog rada i zarađenog  novca od prodaje stoke i poljoprivrednih proizvoda u Srebreniku školovali kćerku Neziru i  sina Nuriju. Nezira je nakon udaje s mužem otišla u Njemačku, a sin Nurija je po završetku srednje škole u Srebrenici, prvo našao posao u Češkoj, a zatim je i on otišao u Njemačku.

"Često dođu i pomognu nam raditi na imanju. Imaju svoj život i budućnost", sa zadovoljstvom nam kazuje domaćica Šefika.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor