Malo pravo, malo poljoprivreda – moguće je!

Ako se za nekoga može reći da sve što radi radi po standardima i onako kako bi trebalo, onda je to Željko Kovačević iz Motika kod Banjaluke. Svestranost, disciplinovanost i preciznost ovog, inače, diplomiranog pravnika bezbjednosti dolazi do izražaja i u poljoprivredi.

Na očevini u drugom selu, Šargovcu, podigao je zasad sa skoro svim vrstama voća, dok kući, u Motikama, posjeduje, ako ne najbolju, onda sigurno među najboljim i najsavremenijim, liniju za preradu voća i povrća.

HACCP standardi

Željko pravi sokove, likere, rakije, od svog voća, a proizvodi i med, priprema čajeve i radi uslužno cijeđenje voća na svojoj liniji za preradu.

"Sva oprema na kojoj vršimo preradu voća je od prehrambenog prohroma i u skladu sa HACCP standardom. Naravno, nema dodataka, tj. konzervansa, vode i šećera. Nakon pasterizacije radimo brzu stabilizaciju zbog čega ne dolazi do degradacije vitamina u sokovima. Temperatura se spušta sa 80 na 40 °C u roku od pet minuta, dolazi do kaljenja soka i očuvanja njegovog vitaminsko – mineralnog sastava", kaže Željko.

On ističe i hidrauličnu presu koja pravi pritisak od 30 tona i jednostavno iz plodova se istišće sve što može. Ovaj proizvođač tvrdi da bez problema od 100 kilograma jabuka može da iscijedi i do 80 litara soka. Posjeduje i svoj voćnjak.

"U voćnjaku imam 1.000 sadnica šljiva, 400 krušaka i 300 sadnica različitog voća, od jabuka, japanskih jabuka i krušaka,trešanja, višanja, aronija, breskvi, ribizli, kupina, malina, smokve, duda, drenjka itd. Nastojao sam da imam po nekoliko sorti od svake voćne vrste. I to mi sve daje materijal za široku paletu sokova", navodi Kovačević.

Uzgaja i pčele

Njegova svestranost dolazi do izražaja i u oblasti pčelarstva jer posjeduje 50 košnica, a za pčele je podigao zasad ljekovitog bilja koji čine miloduh, ehinacea, matičnjak, lavanda i vranilova trava, tj. divlji origano, na koju je naročito ponosan. Čaj od vranilove trave, između ostalog, koristi se protiv bakterija i virusa jer sadrži važna esencijalna ulja.

Međutim, ni to nije bilo dovoljno, pa je ova vrijedna porodica počela da uzgaja i povrće.

"Kupio sam plastenik u kojem uzgajam papriku, krastavce, paradajz, špinat, kupusnjače, blitvu... Sve radim po organskim principima. Prihranjuem povrće kroz sistem za navodnjavanje konjskim i kokošijim, peletiranim organskim đubrivom, a koristim i modru galicu, koprivu, drveni lug. Nema šanse da ikada koristim hemijska sredstva. Sve što inače radim je prirodno, bez hemije i tako će da ostane. Najvažnije je to što mi se kupci ponovo vraćaju jer prepoznaju kvalitet mojih plodova i svega što imam na svom imanju i što proizvodim", ističe naš sagovornik.

Iz Mrkonjić Grada otišao u Petoševce da uzgaja lješnik

Njegovi proizvodi prodaju se i u Krajiškoj kući, u centru Banjaluke, a redovno učestvuje i na sajmovima na kojima se promoviše zdrava hrana. Kovačević ističe da mu je namjera da i dalje ulaže u svoju proizvodnju, jer se od poljoprivrede može živjeti, ako se naporno radi. Budućnost agrara na ovim prostorima i jeste u preradi i stalnom ulaganju i usavršavanju proizvođača koji mogu da, uz adekvatnu pomoć države, naprave velike stvari.