Lisne uši na jabuci suzbijte pripravcima od ulja neema, pelina ili bijelim lukom

Lisne uši su veoma česte štetočine na jabuci. Najčešće ih primjećujemo na vrhovima mladara gdje su sočni, mladi, biljni djelovi. Štete nastaju uslijed njihove ishane pa listovi budu deformisani i uvijeni. Kod jakih napada dolazi do propadanja mladara pa plodovi gube tržišnu vijednost, a prinos voća je umanjen.

Postoji nekoliko različitih vrsta biljnih ušiju: zelena lisna, krvava, crna, pepeljasta uš i brojne druge. Poslednjih godina sve se češće pojavljuje lisna uš crvenih gala (lat. Dysaphis devecta). U stvarnosti, ovaj naziv obuhvata tri veoma srodne vrste, a to su: Dysaphis devecta, Dysaphis anthrisci i Dysaphis chaeophylli.

Pri jačem napadu, listovi opadaju u julu

Zajedničko im je da napadaju jabuku. Na njenom lišću izazivaju uvijanje ivica prema unutrašnjosti, a zatim se formiraju karakteristične crvene gale. Tako dolazi i do smanjenja površine koja vrši asimilaciju hraniva.

U Evropi je najzastupljenija vrsta Dysaphis devecta koja tokom cijele godine boravi na jabuci i to joj je jedini domaćin. Druge dvije vrste, osim jabuke, mogu se pronaći na drugim biljnim vrstama.

Lisne uši crvenih gala štetu pričinjavaju hraneći se na donjoj strani lista. Znaci napada i izgled oštećenih biljnih dijelova dosta podsjećaju na simptome oboljenja kovrdžavost lista breskve.

Na zaraženom naličju nalaze se kolonije insekata. Kada je jači napad, dolazi do otpadanja listova tokom mjeseca jula. Veoma rijetko dolazi do pojave simptoma ishrane ove štetočine na plodovima i u tom slučaju dolazi do crvenila na površini ploda.

D. devecta prezimljava na stablu jabuke u formi zimskih jaja koja polaže na kori drveta, u pukotinama kore ili ramenih grana, kao i u blizini pupoljaka. U toku godine može da fomira do četiri generacije. Odrasle jedinke su ljubičasto - plavo - sivo obojene dok su mlade larve ružičaste. Ženke polažu zimska jaja već od sredine ljeta.

Bubamara drži brojnost pod kontrolom

Kada se vizualnim pregledom ustanovi deset posto listova sa galama i defomacijama, potrebno je pristupiti suzbijanju. Problem sa ovom uši je što luči mednu rosu i prenosi viruse. Zbog obilja rose stvaraju se i idealni uslovi za razvoj gljivice čađavice.

Veoma često pomenuti štetni insekt ne zahtjeva uništavanje. Pod kontrolom je drže bojni neprijatelji, kao na primjer bubamare.

Za njeno uklanjanje možemo koristiti brojne prirodne pripravke. Dosta efikasnim su se pokazali oni na bazi pepela, ljute paprike, bijelog luka, duvana, pelina, neem-a.

Kako napraviti insekticid od ulja nima

U jedan litar tople vode doda se malo tečnog sapuna i promiješa se. Polako dodajemo pet mililitara ulja neem-a. Sve se dobo sjedini. Ovo sredstvo uvijek se priprema svježe, a primjenjuje se rano ujutro ili kasno uveče. Sam Neem nije štetan za pčele, ali mogu stradati u direktnom kontaktu sa njim.

Sredstvo od pelina priprema se tako što se 30g suve ili 300g svježe biljke potopi u deset litara vode i ostavi preko noći, a najviše do tri dana. Rastvor se procijedi nakon stajanja.

Možemo koristiti i preparat od eko deterdženta kada su u pitanju manja stabla. Za pripremu nam je potrebno četiri litra vode u koju se doda 50ml eko deterdženta za suđe. Ovom tekućinom dobro se oprska lišće, posebno sa donje strane.