U proljeće kupuje "mršave, jalove krave", koje najesen proda, tako da je isplativost višestruka. Jedna krava proizvede oko 7,5 tona đubriva, a u voćnjaku su konstantno puštene.
Nakon dvije godine, šljiva je u Bosni i Hercegovini dobro rodila. Lani i godinu ranije sav rod je obrstio mraz. Proizvođači su konačno odahnuli, a jedini problem trenutno je suša, za one koji nemaju osigurane sisteme za navodnjavanja. Poznato je da ova voćka traži velike količine vode, a padavina je obično nedovoljno.
No, tu djelimično može pomoći i stoka. Primjer je voćnjak u selu Dragočaj nadomak Banjaluke, gdje ovce, konji i krave "sve drže pod kontrolom".
U šljiviku Miloša Bogojevića rodile su sve čačanske sorte - rodna, najbolja i ljepotica, te Stenli. Posljednjih 20 dana nije bilo značajnih padavina, pa kako kaže ovaj proizvođač, što se odrazilo na krupnoću.
"Imamo samo gradsku vodu, čije korištenje u svrhe navodnjavanja ne odobrava vodovod, a nemamo nekih izvora", kaže Bogojević, koji je do prije dvije godine ubirao desetine tona ploda.
Za plasman svježe konzumne šljive nema problema, kompletan rod ide na domaće tržište. Šljiva je kaže izdašna kada je riječ o prinosima, a u voćnjaku uz 2.200 stabala šljive ima i nekoliko oraha. Najveći problem kod uzgoja je, dodaje, radna snaga – ono o čemu nisu mogli ni sanjati da će ugrožavati proizvodnju.
"Prvo što je nema, drugo, baš je pokupila. Vjerujte da se bojim ove godine s kim ću uspjeti uraditi berbu. To mi je najteži dio. Još uvijek pokušavam da crpim domaće resurse, međutim, sve teže ide. Ljudi koji znaju raditi više nisu u tim godinama da mogu, a omladina ne može da provede na suncu čitav dan. Da mu 500 KM daješ, ne može", ističe naš sagovornik.
Upravo zbog toga, ovaj proizvođač ne misli širiti voćnjak. Nudi dnevnice od 55 KM, a radno vrijeme je od 8 do 17 sati, uz dvije pauze po 30 minuta. Berači sami osiguravaju obrok, a prijevoz do voćnjaka je organiziran.
"To može raditi i žena od 70 i dijete od 12 godina, ne treba mu nikakva kvalifikacija, samo da odradi svoj dio posla, da ne sjedi. Berba je najgori dio posla”, dodaje.
Problema sa štetočinama nema, jer redovno primjenjuje zaštitu, odnosno dva puta. Svoj način uzgoja ocjenjuje specifičnim jer je u voćnjaku sve vrijeme prisutna stoka – krave, konji i ovce. Svi oni imaju svoje "zaduženje".
"Oni mi završe 80 posto posla, prvo je automatsko đubrenje, a drugo automatsko košenje, a treće privlače veliki broj insekata koji se hrane štetočinama. Stvarno minimalnu količinu zaštite primjenjujem", dodaje Bogojević.
Pojašnjava da stoka mora biti u kombinaciji, te da samo jedna vrsta životinje ne može završiti posao. Ovce drži najviše zbog prirasta mladara, koje one redovno brste. Krava je preživar i ne jede svu travu, a konj ne bira.
"Brste oni lišće s grana, ali kada se sve sračuna i podvuče, veća je korist nego šteta. Mi pokušavamo sve maksimalno kontrolisati, ali priroda je priroda, one to dobro rade. Zemljište također lakše podnose sušu, trava ne troši vodu, jer životinje je stalno drže na tri centimetra, odnosno ‘kose’ redovno", ističe.
U proljeće kupuje "mršave, jalove krave", koje najesen proda, tako da je isplativost višestruka. Jedna krava proizvede oko 7,5 tona đubriva, a u voćnjaku su konstantno puštene.
"Sve je u slobodnom uzgoju, tokom čitave godine, njima je k’o u raju", zaključuje ovaj proizvođač.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica