Ova voćna vrsta traži pažljiviji pristup u izboru proizvodnog prostora. Sorte se razlikuju po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupoli (ježici), okusu, hemijskom sastavu.
Pitomi kesten (Castanea sativa) pripada porodici bukvi (Fagaceae). Najrasprostranjeniji je u Sredozemlju i južnoj Evropi. Smatra se da je početak njegovog širenja po Evropi potekao iz Grčke, a mnogo prije toga bio je poznat u Kini i u Japanu.
Evropski pitomi kesten je raširen na području Sredozemlja, od Kaspijskog mora do Portugala. U Evropskoj uniji najveći proizvođač i prerađivač plodova kestena je Italija, sa proizvodnjom od oko 50.000 tona godišnje. Nakon nje, najveći proizvođači su Španija i Francuska.
Kesten sadrži vitamine B kompleksa i vitamin C. Najviše ima skroba (44 posto), zatim sadrži šećer i četiri posto bjelančevina. Najbolje i najsigurnije za sadnju su dvogodišnje sadnice u kontejnerima. Sigurno i sraslo spojno mjesto kalema su preduslov uspješne proizvodnje, da je korijenov sistem dovoljno razvijen, te da je blago formirana krošnja sadnica.
Heliofilna je biljka, a mraz u kontinentalnom području može biti ograničavajući činilac, naročito kasni proljetni mrazevi (pupoljci mogu stradati pri -4oC). Zemljište treba da je duboko, prozračno i kiselo (pH = 4-6) na silikatnoj podlozi, gdje nema dugog zadržavanja podzemnih voda. Kada je riječ o reljefu, pitomi kesten uspijeva na nadmorskoj visini u optimumu od 150 – 700 mnm, na ravnim do blago nagnutim terenima, dok je ekspozicija južna i jugozapadna.
Ova voćna vrsta, zbog specifičnosti prema ekološkim uslovima, traži pažljiviji pristup u izboru proizvodnog prostora. Priprema terena podrazumijeva čišćenje rastinja i korova, rigolovanje i kopanje rupa u nemogućnosti površinske obrade zemljišta. Na terenima sa nagibom većim od 10 posto potrebno je izraditi terase.
Prethodno treba uraditi pedološku analizu zemljišta, obaviti đubrenje i popravku hemijskih osobina zemljišta. Zatim slijedi iskolčavanje terena i izbor razmaka sadnje (8 x 7m do 10 x 10 m). Sadnja se obavlja najčešće kod piramidalnog uzgojnog oblika: u pravougaonik sa razmakom 12-15 x 8-10 metara ili u kvadrat sa rastojanjem 9-12 x 9-12 metara ili 9-10 x 9-10 m. Sadnja je najbolja u vrijeme mirovanja vegetacije.
Navodnjavanje je poželjno u prvim godinama i treba omogućiti akumulacije padavinskih voda, arteški bunar i slično.
Međuredna obrada - frezanje zemljišta obavlja se poslije pet do sedam godina starosti zasada ili treba primijeniti čistu obradu ili jalovi ugar. Obavezno je košenje ili malčiranje u međuredu ukoliko je zatravljena površina. Izvođenje jesenjeg zelenišnog đubrenja je također moguće. Poželjno je ograđivanje zasada žičanom ogradom ili postavljanje PVC mrežica na sadnice kao zaštita od divljači, ljudskih faktora i prejake sunčeve insolacije.
Rezidba i formiranje krošnje je obavezna mjera podizanja i održavanja zasada. Đubrenje mineralnim i organskim đubrivima se također primjenjuje, kao i hemijska zaštita. Obratiti posebnu pažnju na rak kestenove kore i osu šiškaricu ili galicu.
Od šume do stola: Hrana, lijek i drvna vrijednost u jednom stablu
Sorte se razlikuju po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupoli (ježici), okusu, hemijskom sastavu. Najveći broj sorti je iz Francuske, dobijene su ukrštanjem evropskog i japanskog kestena, te su otpornije na bolesti, ranije dozrijevaju, plodovi su im krupni, lako se gule, odnosno lako ispadaju iz kupole. Među najpoznatijim su Bouche de Betizac, Maraval, Marsol, Marigouele, Maroni.
Tagovi
Autor