Ova se rezidba najčešće obavlja u mladih voćaka u doba formiranja uzgojnog oblika. Svrha je da se na željenoj visini postigne razgranavanje
Vegetacija još uvijek nije krenula, voćke miruju, a pred nama su relativno vedri dani kada će dnevna temperatura biti iznad nule što je idealno vrijeme za radove u voćnjaku i rezidbu stabala. Pritom budite oprezni i u slučaju da niste sigurno kako je obaviti, obratite se stručnoj osobi.
Imajte na umu i staru narodnu koja kaže da ko reže, taj i griješi, ali i da još više griješi onaj ko nikako ne reže svoje voćke. Treba tu nadodati i onu - dva puta promisli, pa onda odreži.
Pritom je važno imati oštar alat kako bi rane brže i bolje zacijeljele - bilo da se radi o običnim makazama kojima se režu mladari promjera do 25 mm, pneumatskim makazama za deblje ili pilama za baš debele grane.
Kada prikraćujemo mladare, tada rezidbu treba obaviti precizno iznad pupa, stoji u knjizi Opće voćarstvo autora prof.dr.sc. Ive Miljkovića.
Presjek mora biti što pravilniji i što manji, a kako se prikraćuju jednogodišnji mladari, prikazao je Miljković na donjoj slici gdje je prvi (a) crtež pravilan presjek dok su ostali nestručno izvedeni.
Ova se rezidba najčešće obavlja u mladih voćaka u doba formiranja uzgojnog oblika. Svrha je da se na željenoj visini postigne razgranavanje. Ovisno o intentzitetu prikraćivanja, odnosno visini na kojoj se to radi, imat ćemo različito razgranavanje, dužinu porasta i broj mladica.
U slučaju da ga ne prikratimo, mladice će se razviti iz pupova u njegovom vršnom dijelu, a dužina će biti veća pri vrhu.
Dakle, snaga rasta uvijek je u vrhovima. U slučaju da ne obavimo rezidbu, razvit će se najduži ogranci iz vršnih pupova, sve kraći prema bazi, a u samoj osnovi oni se neće niti probuditi. Svako jače prikraćivanje zapravo budi pupove u samoj bazi mladara.
Na razgranavanje se može utjecati i povijanjem mladara u različiti položaj. Oni koji rastu uspravno, imaju jače naglašen vegetativni rast od povijenih. Na onima koji su jače povijeni je povećano zametanje cvjetnih pupova i rodnost.
U slučaju da pretjeramo u povijanju, voćka će se brže iscrpiti jer se neće razviti dovoljno obrastajućih mladara koji nose više lišća i koji su potrebni za skupljanje hranjivih tvari (ugljikohidrata), napominje Miljković uz zaključak kako se ova radnja mora provoditi umjereno i svrsishodno, ovisno o bujnosti voćke.
U samoj krošnji mladara često zauzimaju različit položaj pa je i njihovo razgranavanje različito.
Na njihov se rast može utjecati i urezivanjem. Ako se iznad mladara učini rez i prekine otjecanje hraniva uzlaznim tokom, onda on dobije više hrane od koje se razviju postrane mladice ili izbojci. Ako se to učini ispod njega, smanjuje mu se dotjecanje hraniva u proljeće zbog čega zaostaje u rastu što se može vidjeti u donjoj slici.
Profesor Miljković ističe kako je to vrlo važno znati jer se ravnoteža između rasta i rodnosti temelji na poznavanju snage rasta i razgranavanja mladara. Dužina prirasta jednogodišnjih, njihov položaj u krošnji i razgranavanje osnovni su pokazatelji je li potrebno poboljšati rez.
Kaže kako je nekada prevladavala praksa da se stablo puno reže i to ne samo kako bi se prorijedili suvišni dijelovi krošnje nego i da se prikrate mladari. Time se podržavala velika bujnost stabala, ali se pritom nisu dovoljno zametali cvjetni pupovi zbog čega je rodnost bila slabija.
Izbjegavanjem velikog prikraćivanja, naročito kod mladih voćaka odgađa se njihovo ulaženje u doba rodnosti, a preporučuje se samo prikraćivanje i prorjeđivanje mladara koji su doista višak dok se ostali usmjeravaju ili povijaju u odgovarajući položaj. Na onima koji su uspravnog rasta rjeđe se i manje zameću cvjetni pupovi.
U slučaju da se oni prejako poviju u lukove, zbog sporijeg protjecanja i dužeg zadržavanja hraniva na takvim mjestima, svojevrsnim krivinama, s gornje strane razviju dugi nerodni mladari koji su zapravo slični mlazovima, odnosno šibama vodopijama što je nepovoljno za održavanje dobra rasta, rodnosti i zdravstvenog stanja stabala.
Tagovi
Autorica