Kada se bere dunja? Evo nekoliko znakova na koje treba obratiti pažnju

Plodovi dunje beru se od kraja septembra do kraja oktobra no one ne mogu odmah da se jedu. Pravi okus i zrelost dostižu tek za jedan do dva mjeseca poslije berbe. Naime, kod dunje, kao i kod ostalih voćnih vrsta, postoje dva stepena zrelosti ploda, a to je fiziološka ili botanička i potpuna ili konzumna zrelost, pojašnjava savjetodavac Nebojša Mladenović iz Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije (PSSS).

"Plodovi ove voćne vrste su fiziološki zreli kad dostignu maksimalnu krupnoću za određenu sortu, dobiju žućkastu (žutu) boju, karakterističnu za sortu, i kada se lako otkidaju sa rodnih grančica", dodaje.

U kom stepenu zrelosti će se oni brati zavisi od, kaže, namjene plodova. Ako se plasiraju kao stono voće za maloprodaju tada ih valja brati u fiziološkoj zrelosti, a ako se upotrebljavaju za preradu, sa grana se skidaju u punoj, konzumnoj zrelosti. Bitno je da se nikako ne beru prije fiziološke zrelosti, jer, ako se uberu ranije, nastaju veliki gubici, kvalitet je slabiji, ne mogu se dugo čuvati, a ako se čuvaju, značajno je veći gubitak mase (kalo).

Kako prepoznati pravo vrijeme za berbu?

Sa druge strane, kada se sa berbom zakasni, štete također mogu biti velike još u voćnjaku. "Svakim danom kašnjenja sa berbom dunje prekomjerno otpadaju, intenzivnije se razvijaju fiziološke bolesti kao što su posmeđivanje mesa, gorke pjege, trulež i dr.", kaže ovaj stručnjak. Ističe kako iskusni voćari koji ove voćke dugo gaje dobro znaju kada je pravo vrijeme za berbu, a određuju ga po boji pokožice (koja se postepeno mijenja od zelenožute u blijedožutu), lakoći odvajanja plodova od grane, kao i boji sjemenjače koja treba da bude tamnomrka.

Bolji poznavaoci fiziologije ove voćne vrste to određuju na osnovu broja dana od punog cvjetanja do tehnološke zrelosti ploda, odnosno takozvanog klimakterijskog maksimuma disanja. Jedan od pokazatelja da je stigao pravi momenat za berbu je i lakoća skidanja malja s ploda jer se one s zelenih plodova teže uklanjaju.

Mnoge prednosti, ali koje su mane u uzgoju dunje?

"Kao i većinu voća, i dunje treba brati po lijepom i suhom vremenu, a berbu započeti od donjih grana i postepeno prelaziti na više, čime se otpadanje plodova svodi na najmanju mjeru", upozorava Mladenović dodavši kako se one beru rukom, a ponekad i pomoćnim spravama, odnosno beraljkama. Rukom se beru tako što se plod uhvati cijelom šakom pa malo podigne i uvije i tako odvoji od grančice. Treba ih brati pažljivo jer je ovo voće vrlo osjetljivo na udarce, pazi se da se ne povređuje noktima, jer kroz svaku ozljedu u plod ulaze paraziti, prvenstveno izazivači truleži, ali i drugi patogeni.

Kako čuvati plodove nakon branja?

Povrede na plodovima mogu se izbjeći ako se obrani plodovi stavljaju u korpe obložene talasastom hartijom, čime se oni štite od mehaničkih oštećenja. Pri berbi valja voditi računa da se ne lome grane i grančice koje nose plodove, jer će se na njima formirati rodni pupoljci za narednu vegetaciju. Za berbu visokih stabala koriste se merdevine, po mogućnosti dvokrake.

Najveći probirač zemljišta među voćkama. Koja je najbolja dunja za gajenje?

"Jedan radnik za osmosatno radno vrijeme može da nabere od 700 do 1.200 kg plodova u zavisnosti od krupnoće ploda, rodnosti i bujnosti stabla", kaže on.

Poslije berbe dunje ne treba ostavljati na suncu, već ih odmah skloniti u hladovinu dok se ne steknu uslovi za iznošenje iz voćnjaka. Ako se koriste kao svježe voće pakuju se u ambalažu od drveta, odnosno u holandeze u kojima su složene u jednom sloju. Plodovi druge klase ili oni namijenjeni preradi mogu se prevoziti i u rinfuzu, u boks paletama ili plastičnim jabučarima, poručuje.