Džanarika je ustvari šljiva: Zašto bi je trebali više konzumirati?

Pamtim je iz djetinjstva ugnječenu na putu, prerodilu savijenih grana tokom ljetnih žega, divlja šljiva nepravedno zapostavljena i podcijenjena -džanarika. Stara je ova voćna vrsta oko hiljadu godina. Raste pored puta, na okućnici u svim uslovima, rađa obilato i svake godine bez obzira  da li je bilo suše ili ne. To je vrlo rana vrsta pa se plod bere od polovine juna, a ove godine je prispjela i nešto ranije.

Za ovu samoniklu vrstu šljive udomaćili su se razni nazivi, zavisno od podneblja, pa je u pojedinim krajevima nazivaju: crvenolisna šljiva, mirobalena, trešnja šljiva, dženerika, džanarika, zerdelija, amula, okruglica, ranka, ringlo, ringlov, ranal, okruglica, trnošljiva i dr., a botaničari su je svrstali pod latinski naziv Prunus cerasifera.

Plodovi se jedu svježi i od njih se pravi rakija, nešto lošijeg kvaliteta, te pekmez. Plod je zreo u pojedinim krajevima od početka juna mjeseca, može se naći u divljini, ali postoje i domaće sorte ringlov, cibor, cibula.

Zapostavljena voćka

Smatra se nižerazrednim voćem jer ne zahtijeva posebne uslove niti klimatske, niti zemljišne, otporna je, ne obolijeva niti je napadaju štetočine pa ne zahtijeva nikakvo tretiranje. Raste kao samoniklicama mnogim terenima. Plodovi mogu biti: crveni, žuti i narandžasti od kojih se pravi rakija u narodu prozvana kao "brlja" i to je jedan od razloga zašto je zapostavljena. Poznata je od prije hiljadu godina i tad je bila najrasprostranjenija.

Džanarika je jedna od najstarijih vrsta šljive koja vodi porijeklo sa Balkana, sad se uglavnom koristi, zbog svoje otpornosti, kao podloga za kalemljenje raznih sorti šljiva i kajsije pa barem zbog toga ne bi trebala biti podcijenjena.

Uspijeva na širem području Zemljine kugle od Balkana do Male Azije.

Prirodno raste na rubovima šuma, otvorenim šumskim područjima i na degradiranim staništima. Iako je jestiva vrsta, zbog lijepog izgleda često je služila kao ukrasno drvo. Može da naraste od osam do 10 metara visine.

Prirodne populacije karakteriše velika varijabilnost u pogledu otpornosti, temperature, vremena zrenja i osjetljivosti na bolesti što ovu vrstu čini lako prilagodljivom. Različitog habitusima izdržljiva biljka, skromnih zahtjeva preferira dobro osunčana staništa. Neke sorte se koriste za kalemljenje drugih voćnih vrsta i sorti roda Prunus.

Ova voćna vrsta se već milionima godina razmnožava iz sjemena i svaka je jedinka po sebi, zato se iz prirode mogu selekcionisati geneotipovi za stvaranje budućih sorti koje će se koristiti kao voćke u ishrani ljudi za spravljanje različitih prerađevina.

U prirodi se mogu razlikovati po boji, krupnoći, okusu i vremenu zrenja zato se ovom biljnom vrstom mogu stvoriti sorte koje će sazrijevati od polovine juna do sredine septembra, što predstavlja četiri mjeseca berbe i prerade.

Vrlo bogatih nutritivnih osobina

Rijetko se u prehrambenoj industriji koristi sama, osim kao dodatak kad se stavlja u guste sokove, ali se nigdje na deklaraciji ne spominje kao sastojak.

Vjerovatno mnogi ne znaju, pa je iz tog razloga slabije i konzumiraju, da je džanarika vrlo bogatih nutritivnih osobina. Sadrži dosta vitamina, najviše A, B i C, minerale (fosfor i magnezijum), etarska ulja, pektin,  organske kiseline i celulozu. Sadrži za organizam izuzetno povoljan odnos organskih kiselina jabučne, limunske, oksalne, taninske, obiluje voćnim šećerima. Prema nekim istraživanjima džanarika sadrži selen, a postoje i neke sorte koje su ljekovitije od mnogih kultivisanih vrsta šljive.

Od džanarike se, kao i od obične šljive, pravi baš sve npr. džem, sok kad ostalo voće ne rodi i kako smo već naveli, rakija koja nije mnogo cijenjena.

Kako se pravi čorba od šljive džanarike?

U narodnoj medicini se koristi kao sredstvo protiv zatvora, u slučaju bolesti jetre, srca, bubrega, povišenog krvnog pritiska, pa bi je zbog toga mogli više konzumirati kad je već u prirodi ima u izobilju.

I za kraj evo jednog recepta za sok od džanarike:

• izgnječiti 5 kg zrelih plodova,
• dodati 2 litra vode i kuvati na umjerenoj temperaturi,
• kad masa postane ujednačena, homogena dodati 50 g limuntusa.

Nakon toga potrebno je dobro promiješati, poklopiti i ostaviti da odstoji preko noći. Sutradan procijediti kroz gazu. Dobijeni sok zagrijati do ključanja i sipati u vrele staklene flaše te zatvoriti i obložiti celofanom ili umotati ćebetom kako bi se sok hladio postepeno do sobne temperature.