Glas o Dragoljubu kalemaru daleko se čuo. Zato ga u sezoni domaćini zovu po selima da im kalemi voće jer mu to, kako kažu, ide od ruke. Kad je lijep dan može da okalemi i do 60 podloga.
Smatra se da kalemljenje predstavlja novi život. Ovo je period u godini kada se u voćnjacima mogu vidjeti poljoprivrednici koji obavljaju ovaj zanimljiv posao i za koji kažu da ide od ruke nadarenim ljudima. Jedan od njih je i Dragoljub Papić iz okoline Višegrada koji kalemi na procjep, pupoljak i pod koru.
Njegova kuća, izgrađena na zaravku iznad potoka, utopljena je u više od 3.000 voćaka, raznih vrsta i to je sve ovaj vrijedni domaćin okalemio.
"Još kao dječak gledao sam kako moj djed kalemi voće i kako tom činu pristupa sa pažnjom, smirenošću i mističnošću. Kad završi, uzdahne kao da je cijeli dan kosio, potegne iz zadnjeg džepa čutiricu, nategne gutljaj rakije, odmakne se od stabla i prokomentariše da je ovo sevap posao, kad ova kruška rodi neko će ubrati plodove i pomenuti moje ime", počinje priču stari voćar pokazujući alat za ovu rabotu.
U rukama mu je kalemarski nož, velike i male makaze, parče gline i komadi najlona. Prilazi polako sadnici trešnje divljanke. Kalemi na pupoljak i pod koru.
"Puna je šuma mladica divljih trešanja čiji su plodovi samo hrana za ptice. Evo našao sam grančice pitome trešnje iz ovih krajeva. Kalemim na procjep kao što je to i moj djed radio. Prvo naravno prerežem sadnicu, onda je nožem rascijepim. Grančicu pitome trešnje posebno zarežem i uglavim u ovaj procjep da se uklopi sa korom, onda po starinski sve to zamažem vlažnom glinom i umotam najlonom od kese. I potegnem rakiju iz čuturice, kao moj deda", objašnjava Papić.
Pokazuje nam i kalemljenje pod koru i na pupoljak. Princip je isti, bitno je da se spoji kora podloge nove mladice.
"Znao bih i zatvorenih očiju okalemiti voćku. Pričao mi je deda da je u nekom selu pored Drine slijep čovjek bio dobar kalemar jer je prstima osjetio kako kore treba spojiti. Važno je znati vrijeme kad se obavlja ovaj posao. To se radi kad krenu sokovi uz stabljiku koji će iz divljeg stabla, bez grana, usmjeriti svu snagu na kalem koji se tada podmladi , ističe Dragoljub.
Kalemari moraju poznavati kom rodu koja voćna vrsta pripada, ako žele da je okaleme. Papić zna da se kruška može kalemiti na podlogu dunje, da se mušmula kalemi na stablo gloga i da je za šljivu najbolja podloga dženarika.
"Kad ljudi prolaze putem, obvezno zastanu da vide moj voćnjak. Tu ima raznih sorti jabuka, krušaka, šljiva, tršanja, kajsija, mušmula. Godinama sam tražio po selima stare sorte, kao što su skoro zaboravljenje kruške ječmenke i šećerke, jabuke zečuše i šarenike, šljive durgulje i mikavičke, kao i orahe i lješnike. Sve je to okalemljeno i sad raste. Buja, daje plod na radost moju i moje familije", pohvalio nam se ovaj iskusni voćar.
Glas o Dragoljubu kalemaru daleko se čuo. Zato ga u sezoni domaćini zovu po selima da im kalemi voće jer mu to, kako kažu, ide od ruke. Kad je lijep dan može da okalemi i do 60 podloga, ako je sve unaprijed pripremljeno.
"Kalemljenje je oplemenjivanje voćke, ukroćavanje prirode u službi čovjeka jer se od divlje dobije, recimo, pitoma kruška. To je i produžetak vrste, čuvanje starih sorti voća od zaborava", zaključuje on, nudeći nas rakijom prepečenicom ispečenom od šljiva požegača iz vlastitog voćnjaka.
Tagovi
Autorica