Vinogradari se protiv suše bore sjetvom leguminoza među redovima, ali i novim sortama

Kada se prošlog ljeta temperatura povećala na 46°C, vinogradar Robin Williamson izgubio je polovinu svog uroda. Iako je 2019. bila jedna od najrazornijih godina za vinarstvo jugoistočne francuske regije Languedoc-Roussillon, nije bila prva sa posljedicama zbog klimatskih promjena.

"U nekim godinama grožđe smo brali već sredinom avgusta, iako je berba obično u septembru", rekao je za euractiv Williamson.

Bobice sadrže više šećera i manje kiseline

Isto to je potvrdio i Jean - Marc Touzard, istraživač iz ondašnjeg Nacionalnog istraživačkog instituta za poljoprivredu, hranu i okoliš (INRAE). "Rast temperatura odgovoran je za prosječno tronedjeljno kašnjenje u berbi još od 1980-ih", kazao je. Toplota takođe mijenja i prirodni sastav voća koje sadrži više šećera i manje kiseline, a kao rezultat toga nastala su vina koja sadrže i više alkohola.

Suša prijeti Europi i ove godine?

Već nekoliko godina Williamson eksperimentiše sa različitim tehnikama za zaštitu svojih loza od stresa tokom ljetnog perioda. "Na primjer, povećavam organsku materiju u tlu kako bi što bolje zadržao vlagu, sjetvom leguminoza u jesen između redova i njihovim zaoravanjem u proljeće", objasnio je poljoprivrednik. Drugi se pak okreću navodnjavanju, ali prema Touzardu ovaj postupak treba koristiti kao posljednje sredstvo kako bi se ograničila upotreba vode.

Rješenje su sorte koje bolje podnose sušu?

Na parcelama i u bačvama sprovode se brojni eksperimenti. Neki od njih daju prednost ručnim praksama, poput orezivanja u uzgojni oblik pehara čime grozdovi dobiju sjenu listova dok drugi pribjegavaju tehničkim koristeći senzore temperature, uklanjaju alkohol ili mijenjaju nivo kiselosti elektrolizom.

Izbor sorti je takođe dio strategije prilagođavanja. Neke sorte poput Grenachea ili Carignanea otpornije su na sušu od drugih, poput Syraha. Sorte vinove loze posađene, na primjer, u južnijim krajevima Italije, Grčke ili Španije takođe počinju zanimati francuske vinogradare.

Nestat će polovina svjetskih vinograda?

Tako je Williamson zasadio Sangiovese, italijansku sortu koja prirodno ima veću kiselost i manje alkoholno vrenje. Starije i kasnije sorte poput Picpoul Noira takođe opet postaju zanimljive.

Oznake izvornosti idu u korak sa promjenama i odobravaju određene sorte grožđa, uprkos tome što se one ne koriste u tradicionalnim recepturama. U registrovanoj oznaci porijekla "Languedoc" prošle je godine prihvaćeno kako vina iz te pokrajine mogu, u svrhu adaptacije, imati i druge sorte grožda, sve dok ona ne čine više od 10% volumena. 

"Sve su to rješenja koja će omogućiti prilagođavanje na scenarij gdje će se temperatura na kraju vijeka povećati preko 2°C", istakao je Touzard. "Međutim, ako prosječni porast temperature dosegne 4°C, vjerovatno je da će vinova loza nestati iz regije", upozorio je.