Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Vinova loza
  • 14.11.2022. 12:00

Uticaj temperature i svjetlosti na vinovu lozu

Vinova loza se gaji u područjima sa srednjom godišnjom temperaturom od devet do 21 stepen Celzijusa i odvijanje svih životnih procesa vinove loze se obavlja u granicama optimalnih.

Foto: Nemanja Opalić
  • 346
  • 48
  • 0

Temperatura zemljišta i vazduha je klimatski faktor koji često ima odlučujuću ulogu u određivanju pogodnosti uslova za gajenje vinove loze. Otuda temperatura može imati pozitivan i negativan uticaj na rast, razviće i plodonošenje vinove loze.

Za osnovne fiziološke procese kao što su fotosinteza, disanje, transpiracija, apsorpcija hranljivih materija i druge, neophodna je temperatura u određenim granicama. Granice za svaki životni proces su, kako kaže savjetodavac Jovan Milinković, tri kardinalne tačke: minimalna, optimalna i maksimalna temperatura.

Razlike između sorti

Pri temperaturama ispod minimalne proces se prekida uslijed nedostatka toplote, a pri onoj iznad maksimalne uslijed suviška toplote. Optimalna temperatura je ona pri kojoj proces najbrže teče.

Sedam zanimljivosti o vinovoj lozi i vinogradarstvu

"Sa povećanjem temperature povećava se intenzitet fotosinteze, a postoje izvjesne razlike između sorti. Kod sorti kraćeg vegetacionog perioda intenzitet fotosinteze raste do 20-25 stepeni Celzijusa kada dostiže maksimum, a nakon 30 stepeni naglo opada. Kod sorti sa dugom vegetacijom intenzitet fotosinteze dostiže maksimum na temperaturi 28-30 stepeni, a naglo opada nakon 35 stepeni Celzjusa", kaže Milinković i dodaje da na 35-40 stepeni fotosinteza se jako smanjuje, a na temperaturama 45-50 potpuno zaustavlja.

Sa porastom temperature raste i disanje do izvesnih granica, a najintenzivnije je na 30-40 stepeni Celzijusa. Ono se, kako kaže, odvija i na temperaturama ispod nula stepeni smanjenim intenzitetom. Takođe, na temperaturama 45-55 stepeni disanje naglo opada.

Traže se sorte otporne na zagrijavanje

Podsjetimo kako u španskom Institutu za vinovu lozu i vinarstvo (ICVV) u pokrajini La Rioha, naučnici rade na otkrivanju vinove loze otporne na klimatske promjene. Vinogradi su vijekovima formirani tako da bi se dobili čvrsti i aromatični plodovi, a sada se traže loze otporne na zagrijavanje. 

Institut proučava genome najčešće korišćenih sorti grožđa u tom regionu. Pablo Karbonel je naučnik koji pomoću digitalne tehnologije prati redove vinove loze u vinogradu. Upravo zelena boja u redovima ukazuje na radikalnu promjenu u genomu lokalnog grožđa što ukazuje na duži ciklus zrenja, kojeg vinari sve više priželjkuju, ne samo u Španiji nego i širom svijeta.

Šta narušava vodni režim biljke?

Transpiracija se sa povećanjem temperature povećava, a to dovodi do narušavanja vodnog režima biljke. Kao posljedica povećane transpiracije javlja se sagorijevanja hlorofila, zatim trajno žućenje i opadanje lišća. Da bi se ocijenila pogodnost pojedinih područja za gajenje vinove loze potrebno je, kako stručnjak kaže, znati sljedeće temperaturne pokazatelje:

  • srednju godišnju temperaturu vazduha;
  • srednju dnevnu temperaturu za period vegetacije;
  • temperaturnu sumu u toku godine i u toku vegetacije;
  • temperaturnu sumu razvoja vinove loze i
  • učestalost pojava ekstremno visokih i niskih temperatura.

"Vinova loza se gaji u područjima sa srednjom godišnjom temperaturom od 9-21 stepen Celzijusa. Odvijanje svih životnih procesa vinove loze obavlja se u granicama optimalnih. Za početak rada korijenovog sistema neophodne su temperature od 10 stepeni i otuda se ona naziva biološkom nulom vinove loze", kaže savjetodavac i dodaje da ova biološka nula vinove loze vrijedi za umjerenu klimatsku zonu gdje se vinova loza i najviše gaji. Idući ka sjevernoj zoni gajenja loze, biološka nula ima vrijednosti od sedam do 10 stepeni Celzijusa, a u južnoj zoni gajenja vrijednosti su 10-12 stepeni.

Optimalna temperatura za rast bobica je 25-30 stepeni Celzijusa (Foto: Marijana Simanić)

Najniža srednja dnevna temperatura koja omogućava cvjetanje vinove loze je, kako Milinković kaže, od 12-14 stepeni, a za sazrijevanje grožđa od 15-17 stepeni Celzijusa. Optimalne temperature vazduha za intenzivni porast lastara su od 20-30, za uspješno cvjetanje i oplodnju 20-25, a za intenzivan porast bobica 25-30 stepeni Celzijusa što je povoljno i za sazrijevanje grožđa.

"Temperaturne sume za cijelu godinu i period vegetacije predstavljaju zbir svih pozitivnih temperatura u toku godine odnosno vegetacije. Suma efektivnih temperatura su sume one iznad 10 stepeni, odnosno iznad biološke nule za vinovu lozu. U pogledu potrebnih suma i suma efektivnih temperatura sorte vinove loze se međusobno bitno razlikuju, a i istoj sorti u različitim arealima potrebne su različite sume", kaže savjetodavac i dodaje da isto važi i za pojedine fenofaze u toku godišnjeg ciklusa razvića vinove loze.

Gasparenovih sedam epoha sazrijevanja

Na bazi potrebne sume aktivnih temperatura od kretanja okaca do pune zrelosti grožda, francuski naučnik Gasparen je za uslove juga Francuske, sve sorte podijelio na sedam epoha sazrijevanja. Ovakva podjela sorti važi samo za konkretne uslove, dok u drugim područjima može imati orijentacioni karakter.

Temperature niže i više od optimalnih negativno djeluju na vinovu lozu što se različito manifestuje. One ispod optimaInih u svim fazama razvoja usporavaju procese intenzivnog rasta lastara, cvjetanja i zametanja. Do usporavanja i otežavanja ovih cesa dovode temperature niže od 15 stepeni Celzijusa.

"Temperature iznad 35 stepeni negativno djeluju na asimilaciju CO2, a time i na proces fotosinteze. Intenzivnije je disanje, potrošnja asimilativa i transpiracija, a još više iznad 40 stepeni, izazivaju ožegotine na lišću, lastarima i bobicama", kaže Milinković i dodaje da su visoke temperature obično praćene niskom vlažnošću zemljišta i vazduha, pa u drastičnim slučajevima dovode do dehidratacije čitave biljke i njenog sušenja.

Kada su najveće štete od "minusa"?

Dalje navodi da u kontinentalnim uslovima gajenja vinove loze daleko veće štete nanose niske temperature. One u periodu ekološkog mirovanja, do određenih granica, mogu biti i povoljne. Najveće štete od niskih javljaju se u pozno proljeće, ranu jesen i u toku zime, i to više na kraju nego na početku zime, što je posljedica stanja u kome se nalazi organska materija u tkivima organima vinove loze. Kada se govori o negativnom dejstvu niskih temperatura na vinovu lozu govori se o dejstvu poznih proljetnih i niskih zimskih ispod -15 stepeni Celzijusa.

"Pozni proljetni mrazevi su najčešće uzročnici velikih šteta koje se manifestuju u izmrzavanju tek aktiviranih okaca i mladih lastara. Mladi lastari izmrzavaju već na -2,5 stepeni, a okca na minus četiri. Rani jesenji mrazevi izazivaju, zavisno od vremena javljanja, prijevremeno opadanje lišća, izmrzavanje lastara, pucanje bobica. Lišće u jesen izmrzava na minus četiri do minus pet stepeni", kaže ovaj savjetodavac i dodaje da vrhovi lastara izmrzavaju na minus dva do minus četiri, dok bobice pucaju pod dejstvom niskih temperatura već na minus jedan do minus dva stepena Celzijusa.

Niske temperature nanose različite štete

Kako kaže savjetodavac u Poljoprivredno savjetodavnoj stručnoj službi Valjevo, niske zimske temperature nanose različite štete u zavisnosti od vremena javljanja, intenziteta kao i dužine trajanja. Od mrazeva istog intenziteta vinova loza više strada krajem i početkom zime nego sredinom zime. Temperature od -15 stepeni sredinom zime izazivaju izmrzavanje okaca, a veličina štete zavisi od sorte, pripremljenosti loze za zimu i drugo. Različite sorte ispoljavaju različitu otpornost na niske temperature, a izdržljivost najotpornijih i najosjetljivijih sorti razlikuju se u pet do 10 stepeni Celzijusa.

Različite sorte ispoljavaju različitu otpornost na niske temperature (Foto: Zlatko Markovinović)

Dalje navodi da u pogledu otpornosti na niske temperature postoje razlike između grupa sorti. Tako je većina stonih sorti manje otporna od vinskih. Sorte zapadno evropske grupe (P. occidentalis) su najotpornije, srednju otpornost imaju sorte porijeklom iz basena Crnog mora (P. pontica) i najosjetljivije su sorte istočne grupe (P. orientalis). U svakoj od grupa sorti postoji i izvjestan broj onih koje ispoljavaju povećanu ili smanjenu otpornost na niske zimske temperature.

"Pojedina tkiva i organi vinove loze ispoljavaju različitu osjetljivost na niske temperature. Prvo na lastarima izmrzava dijafragma, zatim floemski zraci, parenhim floema, kambijum i na kraju ksilem. U zimskim okcima prvo izmrzavaju glavni pupoljci, a zatim suočice", kaže Milinković i dodaje da korijen sorti. V. vinifera L. izmrzava na minus pet do minus sedam, a loznih podloga i amurske loze na minus sedam do minus devet stepeni Celzijusa.

Uslovi za uspješno prezimljavanje

Da bi vinova loza uspješno prezimila neophodno je da se obezbijede sljedeći uslovi:

  • blagovremeno sazrijevanje lastara i stupanje zimskih okaca u fiziološko mirovanje,
  • pravilno sazrijevanje tkiva lastara i
  • pravilno kaljenje biljnog organizma.

Posljedice negativnog dejstva niskih temperatura mogu se ublažiti primjenom različitih agrotehničkih mjera. To su sve mjere koje doprinose boljem sazrijevanju i pripremi tkiva i organa za prezimljavanje.

"Termički koeficijent određuje toplotne karakteristike klime jednog područja što govori o pogodnostima uslova za uspješno gajenje vinove loze. Vrijednosti veće od 15 poso označavaju karakteristike maritimne klime u kojima su toplotni uslovi povoljniji, a vrijednosti manje od 15 posto sve do negativnih vrijednosti označavaju karakteristike kontinentalne klime", kaže Milinković i dodaje da što su vrijednosti niže kontinentalnost klime je izraženija, a povoljnost toplotnih uslova slabija.

Uticaj sunčeve svjetlosti

Sunčeva svjetlost je izvor energije i života na Zemlji. Neophodna je za procese stvaranja organske materije, zagrijavanje zemljišta i vazduha, razvića, rastenja i plodonošenja vinove loze.

Djelovanje sunca na vinovu lozu, kako Milinković kaže, zavisi od spektralnog sastava, intenziteta i trajanja sunčevog zračenja. Spektralni sastav sunčevog zračenja čine nevidljivi (ultraljubičasti i infracrveni) dio spektra i vidljivi dio spektra koji ima najneposredniji uticaj. Od intenziteta zračenja aktivnog vidljivog dijela spektra zavisi odvijanje najvažnijih procesa u biljci, a prije svih fotosinteze. Pored direktnog zračenja veliku korist za vinovu lozu ima i difuzno sunčevo zračenje. Difuzna svjetlost dolazi do izržaja u toku oblačnih dana i nadoknađuje donekle direktnu sunčevu.

"Vinova loza zahtijeva veliku količinu sunčevevih zraka. Raspoloživa svjetlost u nekom području izražava se dužinom trajanja sunčevog sjaja u toku vegetacionog perioda", kaže stručnjak i dodaje da je za povoljne uslove za životne procese vinove loze neophodno obezbijediti 1200-2000 sati sunčevog sjaja.

Na šta se odražava nedostatak svjetlosti?

Nedostatak adekvatne količine svjetlosti se, kako savjetodavac kaže, odražava na smanjenje lisne površine, lastari postaju tanki (etiolirani), dolazi do zbacivanja donjeg lišća, smanjuje se stepen oplodnje i zametanja bobica, dolazi do opadanja cvjetova i cvasti i usporenog razvoja svih organa.

Vinova loza usvoji svega jedan do pet posto sunčeve svjetlosti (Foto: J. G. Đokić)

"Od ukupne količine svjetlosti koja je na raspolaganju, vinova loza usvoji svega jedan do pet posto, pa je potrebno preduzeti niz mjera u toku podizanja vinograda i redovne eksploatacije koje doprinose boljoj osvijetljenosti i većem iskorištavanju svjetlosti koja je na raspolaganju. Na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim ekspozicijama osvijetljenost je bolja za 20-30 posto u odnosu na ostale ekspozicije. Pravac redova jugoistok-sjeverozapad, jug-jugoistok obezbjeđuje bolju osvijetljenost u odnosu na ostale", kaže Milinković i dodaje da su rastojanje između redova, visina stabla, oblik kordunice također usmjereni u pravcu bolje osvijetljenosti čokota, a tome doprinose i različite mjere zelene rezidbe, a prije svih uklanjanje suvišnih lastara, defolijacija i druge.

Za vinovu lozu najkorisniji su crveni zraci, manje plavo-ljubičasti, a najmanje zeleni.

Sorte plemenite loze imaju različite zahtjeve prema potrebnoj količini sunca. Veću količinu direktne sunčeve svjetlosti zahtijevaju sorte kratkog dana (P. orientalis), a više difuzne zahtijevaju sorte dugog dana (P. occidentalis).

"Samo suviše jak intenzitet svjetlosti koji je obično kombinovan sa visokom temperaturom i smanjenom vlažnošću zemljišta i vazduha ima negativan uticaj na vinovu lozu", kaže Milinković i dodaje da se štete ogledaju u pojavi ožegotina na organima, prije svega lišću, lastarima i bobicama.


Tagovi

Temperatura Svetlost Gajenje vinove loze Jovan Milinković Pablo Karbonel Sorte vinove loze Klimatske zone Gasparen


Autor

Đorđe Lalić

Više [+]

Zaljubljenik u poljoprivrednu mehanizaciju i pionir agrarnog novinarstva