Zlatom okićen kupreški sir: "Ova država ne zaslužuje nas proizvođače"

Vlasnik sirane "Kupres milch" iz Kupresa, Smail Žilić, na nedavno održanom Novosadskom sajmu poljoprivrede, osvojio je tri zlata za svoje sireve. I nisu to prve medalje koje je donio u državu. U Beogradu je, na primjer, na Balkanskom festivalu sireva, pet puta osvajao nagrade za najbolji sir.

Za njega su priznanja postala uobičajena, pa se smije na našu konstataciju da će prava vijest biti tek kada na nekom od takmičenja njegov sir ne osvoji nagradu. Iako su motivacija za svakog proizvođača, Smail kaže da su mu malo draža priznanja od potrošača, pa nam prepričava situaciju od prije nekoliko dana kada je dobio poziv iz Novog Travnika.

"Pitaju radite li u nedjelju, svratili bi po sir, naravno da radimo krave bezobrazne, ne znaju da li je vikend, praznik… sutradan ujutro čovjek zove, kaže da u životu nisu jeli bolji sir. E, to je meni nagrada, baš velika", kaže Žilić.

Stručnjake ne možeš prevariti

Prvo je u martu na Kupres stigla nagrada s Balkan Cheese Festivala iz Beograda, gdje se način ocjenjivanja malo promijenio, pa su umjesto posjetilaca kako je to ranije bilo, sud dali stručnjaci.

"Na tom festivalu sada ekipa profesora sa tehnološkog i poljoprivrednog fakulteta čini komisiju koja ocjenjuje. I ovaj Planinski sir, kombinacija ovčijeg i kravljeg mlijeka, je proglašen za najkvalitetniji sir u kategoriji tvrdih punomasnih sireva", priča Žilić.

Uzroke na ocjenjivanje redovno šalju i na Novosadski sajam. Ove godine poslali su tri sira, dva su dobila Veliku zlatnu medalju, najveće priznanje koje se dodjeljuje za proizvode koji su bodovani od 95 do 100 bodova, a riječ je o Planinskom siru i tvrdom kozijem siru - mješanac sa 70 posto kravljeg mlijeka.

"Za Kupriški kravlji sir smo dobili zlatnu medalju, sa 93 boda i znam tačno gdje je izgubio tih 7 bodova, bio je nešto mlađi nego što bi trebalo i to naravno iskusne ljude, profesore ne može prevariti. Falilo mu je 10-tak dana da dozrije, ali ja nisam imao stari i posao sam i taj", kaže naš sagovornik, istakavši da je to i neka vrsta iskustva, odnosno da sir mora da dozrijeva tačno određeno vrijeme.

Država nas ne zaslužuje

Njegovi sirevi su, kako kaže, otišli na sve kontinente. Smail, koji je prije više od 10 godina, sa svojom porodicom, došao iz Sarajeva i vlastitim sredstvima pokrenuo biznis, specifičan je i po tome što skoro sav sir prodaje na kućnom pragu. Godišnji kapacitet njegove sirane je 11 tona, ali proizvodi dvije.

Mjesečno prerađuje do 35 tona mlijeka, a jedan od njegovih kooperanata odnedavno je i poljoprivredna zadruga "Planinsko mlijeko" iz Šipova, koja mu, svaki drugi dan, isporuči dvije hiljade kilograma mlijeka. Plan mu je da u narednom periodu jednom mjesečno, svoje proizvode dostavlja i u Banjaluku.

Smail je poznat po tome da nema dlake na jeziku i često kritikuje vlasti zbog nedomaćinskog odnosa prema proizvodnji mlijeka i sireva. Kaže da uvozimo "smeće", a ne dozvoljavamo našim proizvođačima da normalno žive od svog rada.

Na pitanje kakav je danas odnos predstavnika domaćih vlasti prema njegovim proizvodima, kratko odgovara: ”Nula!” Niko, kako dodaje, nije prepoznao kvalitet koji stvara, ali od njih to ine očekuje, zadovoljan je kaže što potrošači prihvataju i cijene njegove proizvode.

"Mi svi znamo da ova država ne zaslužuje nas proizvođače, ljude koji se bore, koji pune budžet da bi oni bili to što jesu, nezasluženo! Sama činjenica da donesete priznanja sa takvih, moćnih sajmova i skupova gdje dođu najbolji, a da to nije dovoljno da lokalni radio objavi o vama najmanju moguću vijest sve govori."

Čitaju, a ne zovu

Poručuje i da ovo nije sir Smaila Žilića, već Kupreški sir koji pravi reklamu Kupresu kao sredini, ali nema nikakve reakcije, kako kaže "odozdo prema gore - mrtva priroda".

"Prolaze ovom cestom, ne svraćaju, oni čitaju, a ne zovu, oni znaju, a neće da znaju. Navikao sam i oguglao sam na to, ne smeta mi", zaključuje na kraju uz poruku da ga "baš briga za njih", jer ima svoj pravac i ni od koga ne zavisi.

Apsurd bh. poljoprivrede - proizvodimo najbolji sir na Balkanu, jedu ga komšije

Sireve pravi od kravljeg, ovčijeg i kozijeg mlijeka, a često mu dodaje začinsko bilje, voće, pa i čokoladu. Na ovaj način je pomogao promociji kupreškog kraja koji je nadaleko poznat po čistoj prirodi, prostranim pašnjacima i velikom potencijalu za uzgoj stoke. Iako u Kupresu ne živi mnogo ljudi, možda će, vođeni Smailovim primjerom, još neko da se odluči da se vrati u Kupres i počne s nekim oblikom poljoprivredne proizvodnje.