Uzgajivačima došlo do grla, pa upozorili: Neka se država sekira kada ne bude hrane

Niske cijene mesa, prekomjeran uvoz i poskupljenje gnojiva, doveli su poljoprivredne proizvođače u Bosni i Hercegovini na rub propasti. Više im, kako navode, ne mogu pomoći ni veći poticaji, jer ne postoji šansa za tolikim subvencijama.

Jedino rješenje je zaštita domaće proizvodnje, ali o takvim mjerama, barem kada je riječ o institucionalnim odlukama, za sada niko ne govori niti se povlače ozbiljniji potezi. 

Sve će to doći na naplatu, već ove godine, upozoravaju poljoprivrednici.

Debakl proizvodnje

Neočekujući talas poskupljenja, vlasnik farme “Zeleni gaj“ iz Laminaca kod Gradiške, Ranko Sarajlić spremio je objekte za proširenje kapaciteta. Međutim, sve je ostalo na planovima koji su na čekanju, zbog stagniranja proizvodnje. 

O smanjenju grla na farmi koja broji 300 junadi i 1.600 tovnih svinja i prasadi, za sada ne razmišlja, ali ne zbog dobrog poslovanja, već uposlenika koji porodice prehranjuju od ovog posla. 

“Cijena junećeg mesa i junadi jeste poskupila, međutim, nije još uvijek na nivou na kojem bi trebala biti u odnosu na troškove tovnog materijala i stočne hrane“, kaže Sarajlić.

Farmeri na rubu opstanka: Zaštitite domaću proizvodnju, neka bude prioritet

S druge strane svinje i svinjeće meso nisu poskupili, ali tu proizvodnju uništava nelojalna konkurencija, pojavljuju se akcije, dok je cijena živih svinja čak u blagom padu. 

“Tov svinja će ako ovako ostane doživjeti debakl. Propast će. Sada se trenutno gubi oko 1 kg po svinji jer su veći troškovi od prodajne cijene“, ističe vlasnik farme. 

Država bez mjera

U odnosu na prošlu godinu, stočna hrana je skuplja za više od 40 posto, a cijena svinja je ostala ista. Farmeri su i prošle godine bilježili blage gubitke, međutim, sada su oni daleko više izraženi.

“Glavni problem je meso koje dolazi iz evropskih država, tamo je više subvencionirana proizvodnja, pa čak i izvoz u treće zemlje i to uništava domaću proizvodnju. Vijeće ministara BiH neće da uvede zaštitne mjere“, kaže Sarajlić. 

A, spas vidi upravo u zaštiti domaće proizvodnje, drugačije kaže ne može, jer je teško osigurati tolika poticajna sredstva. 

“Sada bi i 100 KM po jednoj tovnoj svinji teško pomoglo da iznivelišemo gubitke“, dodaje on. 

Većinu proizvodnje ova farma plasira na bh. tržište i teško opstaju jer, kako navodi vlasnik, prostom računicom se može zaključiti da se više ne isplati uzgajati junad i svinje. 

“Cijena rada 2010. godine u Republici Srpskoj je bila 280 KM, a sada je 590. Svinje su bile 3,20 KM, a sada su 2,50 KM, svinje pojeftinile 20 posto, a cijena rada otišla 100 posto i opet mala cijena rada. Onda možete zamisliti gdje smo mi“. 

Budžet za poljoprivredu povećan, ali loša sjetva - šta donosi proljeće?

Na 300 hektara zemljišta bave se i ratarskom proizvodnjom. Jesenju sjetvu uspjeli su pođubriti zalihama, međutim, prihranu još nisu obezbijedili. Ne isplati se, kaže, nabavljati po ovim cijenama.  

“Ima nekih naznaka da bi se do 15. februara mogla značajno smanjiti cijena, ako to ne bude slučaj, nema tu matematike da se baca đubrivo, bit će šta bude, manji prinosi i veća cijena pa neka se država sekira kad ne bude bilo hrane“, zaključio je Sarajlić.