Riječ stručnjaka: Izbor objekata za tov junadi

Postoje dva osnovna načina držanja goveda: pojedinačno ili vezano i grupno ili slobodno. Pri vezanom načinu držanja, prostor po grlu je veoma mali i ograničen i zahteva mnogo ljudskog rada, tako da je to sistem koji polako nestaje.

Preporučuje se isključivo slobodni način držanja, zato što on pruža više udobnosti i radniku i grlima, povećava produktivnost i dobrobit životinja. Pri slobodnom držanju, obično se životinje iz iste proizvodne linije i sličnog uzrasta drže u grupama od 4-5, pa i do 20 grla na većim farmama. Goveda za tov se iz praktičnih razloga obično drže u većim populacijama i gušće su naseljena nego krave, zbog toga se javlja manja čistoća grla, agresivno ponašanje i veća mogućnost da dođe do povrede.

Tov junadi: Izbor pasmine prvi korak do uspjeha

Pod može biti potpuno rešetkast ili pun, sa prostirkom ili bez njega

Sistem držanja s jednom površinom obuhvata smještaj grla u kome nema podjele prostora u dijelove za različite namjene. Sve funkcije se obavljaju u jednom prostoru, pod može biti potpuno rešetkast ili pun, sa prostirkom ili bez njega.

Sistem držanja sa dva odjeljenja sastoji se iz dva dijela, jedan za ležanje i drugi do koga se može doći bez ograničenja, koji služi za kretanje i ishranu. Dio za ležanje može biti sa punim ili sa rešetkastim podom, sa prostirkom ili bez, a eventualno i sa kosim podom kod koga životinje svojim kretanjem pomažu pokretanje balege i osoke ka kanalu za izđubravanje.

Sistem držanja sa više dijelova podrazumijeva sistem gdje je za kretanje i ishranu obezbjeđeno više od jednog prostora. Jedan od tih dijelova može biti nepokriveni ispust u dvorištu. Tradicionalno, junad se tove u objektima sa prostirkom, nedovoljne količine i visoka cijena istih u nekim krajevima, kao i potreba da se smanji količina ljudskog rada i obezbjedi efikasno izđubravanje, uz smanjenje zagađenja životne sredine, doveli su do razvoja sistema držanja u kojima se koriste i prave rezervoari za skladištenje tečnog stajnjaka. Rješenja su različita od onih sa djelimično rešetkastim podovima, objekta s nagnutim podovima koji vodi tečni stajnjak u kanale na kraju, a moguće je praviti i liga bokseve. 

Objekti pokriveni prostirkom ne pripremaju papke za hodanje po čvrstim površinama

U objektima sa prostirkom, boks i čitav prostor za boravak junadi pokriven je prostirkom, ponekad su to takozvana dvorišta sa prostirkom, samo pod krovom, grupe ne bi trebalo da budu veće od 20 junadi. Objekti potpuno pokriveni prostirkom ne pripremaju papke životinja za hodanje po čvrstim površinama, papci se nekad deformišu, što može dovesti do šepavosti. Osnovne karakteristike ovakvih objekata su da su relativno jednostavni i jeftini u izgradnji, ali postoje veliki zahtjevi za prostirkom i potrebno je uložiti dosta ljudskog rada, takođe, potrebno je izđubravanje bar dva puta godišnje. Smatra se da kod ovakvih objekata jedan radnik može da opsluži 100 do 300 životinja.

Ako je pod od punog betona, izđubrava se guračem (skreperom), električnim, hidrauličnim ili pogonom pomoću traktora. Tamo gdje se za izđubravanje koristi traktor, moraju se postaviti kapije na dio sa prostirkom, da bi se grla zatvarala za vrijeme izđubravanja. U ovakvim objektima je manja potrošnja prostirke, od 2 do 3 kg po grlu dnevno. Ako su dijelovi poda za ishranu rešetkasti, važno je da se smanji količina prostirke koja ulazi u tankove za tečni stajnjak. U objektima s prostirkom i betonskim podom s nagibom neophodno je često izđubravanje, ali se dnevne potrebe za prostirkom smanjuju na 1 do 3 kg po grlu, nagib poda je 5 do 10%. Princip je da se kretanjem životinja stajnjak potiskuje nadole gdje se izbacuje potisnom daskom (gredom), pojašnjava diplomirani inženjer Dragan Jakovljević iz Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije. 

Balansirana hranidba ključna je za tov junadi

Hranidbeni hodnik je obično po sredini

Kod objekata sa rešetkastim podom ne koristi se prostirka, već su grla smještena na rešetkastom podu kroz koji balega i osoka prolaze u rezervoare ispod poda. Tako se tečni stajnjak bezbjedno skladišti bez opasnosti po okolinu. Obično je dubina tanka 2,5 m i projektuje se tako da stajnjak tu može da se sakuplja bar šest mjeseci. Hranidbeni hodnik je obično po sredini, prostor potreban za ishranu je 0,3 m ako se grla hrane silažom, 0,45 m kada se daje smjesa hraniva, 0,60 m - ako se koncetrat daje posebno, odnosno odvojeno od silaže.