Na posjeku kod Motike: Skupile se komšije da spreme zimnicu

Posjek ili svinjokolj je starinski seoski običaj klanja svinja, najčešće u novembru mjesecu, koji se na ovim prostorima zadržao sve do današnjih dana. To je jedan od najvažnijih porodičnih običaja koji se prenosi s koljena na koljeno, kako bi se obezbijedilo meso za zimski period.

Sam čin ne predstavlja samo fizički posao, već i važan društveni događaj. Tada se, kao nekad na mobi, okupljaju komšije i prijatelji i svako ima svoj zadatak. Muškarci obavljaju "teže i prljavije" poslove, dok su žene zadužene za pripremu hrane za taj dan. Naveče bi svi ostali kod domaćina na druženju uz šalu i dobru gozbu.

Domaćini iz Brankovića u pripremi posjeka

Ovakva atmosfera je ovih dana vladala u selu Brankovići na Borikama kod domaćina Dragana Motike koji obavlja ovaj važan seoski posao. Svinju je nabavio daleko od svoj kraja, gdje inače plasira svoj domaći proizvod, poznati borički krompir.

Da bi što brže obavio pripremu mesa za zimnicu, u pomoć je pozvao komšije koji se razumiju u tranžiranje mesa za sušenje i proizvodnju čvaraka.

"Svinju sam nabavio u Bijeljini kod poznanika i prijatelja od kojih sam i ranije kupovao. Cijena se mijenja iz dana u dan, odnosno kreće se od 5,5 do 6,5 maraka žive vage. Ja tako kupim, dotjeram kući i ovdje sa komšijama pripremam posjek", priča Motika, dodavši da je to simbol sloge, zajedništva i pomoći jer teško da jedna porodica sve sama može završiti.

Cijena zavisi od mnogo faktora

Sama cijena zavisi od mnogo faktora, među kojima su najvažnija sezonska potražnja. Cijena prasića raste u periodu praznika ili dolazaka familija iz dijaspore. Pored toga, ponuda je nekad slabija pa je samim tim i cijena viša, a u obzir se uzimaju i uzgojni troškovi. Naš sagovornik kaže da je Borički plato zbog nadmorske visine od hiljadu metara, niskih temperatura i ledenih vjetrova veoma pogodan za brzo i kvalitetno sušenje svinjskog mesa i slanine.

"Ovdje je klima otprilike kao i na Zlatiboru, tako da se meso veoma dobro i kvalitetno suši. Nije potrebno mnogo ložiti vatre. Ja na primjer ložim nekoliko dana za meso, dok za slaninu moram dodatno zapaliti vatru", ističe domaćin iz Brankovića.

Pored slanine i samog mesa, na posjeku se još prave čvarci, kobasice, suva rebra i topi se mast, a to su namirnice koje su nekada bile osnov opstanka u zimskim mjesecima. Uprkos promjenama u načinu života, običaj svinjokolja se njeguje i poštuje, a sam proces i tradicija se prenosi na buduće generacije.

Kako pripremiti i sušiti, dimiti meso?

Pored svinjskog mesa, gazde sa Borika će za zimnicu obezbjediti i suvo meso od ovaca kao i goveđu pršutu.

Meso je potrebno pregledati kod veterinara

Ono što je još važno za zdravlje ljudi je pregled mesa kod veterinara, odnosno, testiranje na trihinelu. Prema riječima višegradskog veterinara Neša Ilića ljudi masovno dolaze da provjere meso prije same ishrane.

"Pregledao sam u ovih nekoliko dana od kada je počeo svinjokolj veliki broj uzoraka i nisam nigdje pronašao trihinelu. Za testiranje na ovu bolest kod svinja, uzima se dio dijafragme jer je to najpouzdanije mjesto i to od deset do 20 grama", pojašnjava Ilić i dodaje da je jedno kod pregleda divljih svinja na dva mjesta pronašao prisustvo trihinele.

Sam čin svinjokolja uz miris dima, ukus toplih čvaraka i vesela atmosfera ostavljaju tragove u sjećanjima i prenose se sa generacije na generaciju. To je živa tradicija koja spaja prošlost i sadašnjost, što znači da se kultura čuva i njeguje sve dok se u kući ljudi okupljaju oko ove stare prakse i običaja.