Kokcidioza kunića - bolest pogrešne ishrane

Osnovni savjet odgajivačima kako bi izbjegli pojavu ove bolesti je da svoje kuniće, bilo priplodne ili tovne, hrane isključivo zrnevljem žitarica, suhim lucerkinim i livadskim sijenom i peletiranim fabričkim koncentratom. Ako se životinjama u obrok stavlja zeleniš (mlada djetelina, razne trave, lisne grančice drveća), ova vrsta hrane mora da bude osušena na suncu.

Uzgoj kunića postaje unosan posao

Hrana ne smije biti pokvarena, plijesniva ili kisela, a ni zatrovana hemijskim prepratima za zaštitu bilja od bolesti i štetočina. Trava ne smije biti košena neposredno pored magistralnih puteva zbog izduvnih olovnih gasova iz automobilskih motora, kao i sa travnatih površina na kojima se slobodno napasaju druge životinje.

"Stomak kunića se uvećava zbog velikih količina gasova u probavnom sistemu, naročito u crijevima. Uzrok je uglavnom neadekvatna ishrana. Plijesniva hrana, upaljena zelena djetelina i neodležano sijeno. Kunić poslije konzumiranja takve hrane ubrzo dobija grčeve u stomaku, usljed čega mu se trbuh naduva, a disanje postaje otežano. Uporedo s tim tegobama, oboljela životinja teško ispušta izmet. To se odnosi na hronično stanje kunića kada je stomak stalno uvećan, ali ga mnogi odgajivači pogrešno zamjenjuju s naduvom. Međutim, naduv je uglavnom bolest mladih kunića, akutnog karaktera, koja nastaje kada se mladi prejedu kabaste hrane", objašnjava Petar Pavković, doktor veterinarske medicine iz Beograda i podsjeća da djelotvornog lijeka nema osim preventive u vodi za piće.

Mortalitetu podložne mlade jedinke

Kokcidiozu uzrokuje nekoliko vrsta parazita. Ona se razvija u odrasloj životinji i van nje, što utiče na brzo širenje bolesti. Bolest se prenosi i polnim odnosom ili preko izmeta.

"Kokcidioza kunića javlja se u dvije kategorije - crijevna i jetrena. Crijevna ima teži tok bolesti, a prenosioci mogu biti naizgled zdravi odrasli kunići. Jedinke koje prebole kokcidiozu prenose bolest na zdrave kuniće. Mortalitetu su podlažna mlada grla, a bolest se manifestuje prolivom, naglim mršavljenjem, zgrbljenim sjedenjem, poluotvorenim očima. Kunići uginu u roku od sedmicu - dvije dana“, ističe Pavković.

Kokcidioza jetre - kod preživjelih kunića prelazi u hronično oboljenje

Kokcidioza jetre je nešto blaži oblik bolesti nego crijevna kokcidioza. Bolest se širi izmetom kao i kod crijevne kokcidioze. Kunić dobija proliv koji se smjenjuje s naduvom, a u težim slučajevima javljaju se grčevi u stomaku i škrgutanje zubima. U akutnoj fazi bolesti kunić preživi mjesec dana. Kod preživjelih jedinki, bolest prelazi u hroničnu fazu, jetra se povećava gotovo dvostruko i biva prošarana bijelim čvorićima.

Preventivne mjere u suzbijanju kokcidioze živine nemaju alternativu

"Kokcidiozu je nemoguće potpuno iskorjeniti, ali uz primjerenu higijenu kunićarnika i zdravom i pravilnom ishranom, znatno se smanjuje mogućnost oboljenja. Veoma je važno da svaki oboljeli kunić bude izdvojen iz kunićarnika i stavljen u karantin. Osim higijene i sanitarnih mjera može se preventivno u vodi za piće davati neopnykokcin tri do pet dana prije odvajanja mladih od ženke pa još deset dana poslije", kaže veterinar.