Procjenu vegetacije na ispaši i kondiciju životinja obavlja zootehničar, a na osnovu rezultata određuje krmni obrok
Uzimajući u obzir specifičnost proizvodnje u uzgoju tovnih pasmina goveda, odnosno u sistemu uzgoja bez tržišne proizvodnje mlijeka, a kada govorimo o ishrani na paši, pitanje organizacije proizvodnje zavisi prevashodno od prirodnih uslova i naše inovativnosti te finansijskih mogućnosti.
Osnovne smjernice za uspješnu organizaciju ove proizvodnje tiču se ishrane, ispaše, pojilica, vegetacije i hladovine.
Ishrana stada se u periodu van sezone za ispašu najčešće bazira na lokalno raspoloživim krmivima. Krmni obrok van sezone paše, uglavnom se sastoji od sijena, sjenaže, koncentrovanih krmiva i mineralnih smješa. U ovakvim uslovima potrebno je obezbijediti sklonište za goveda.
Ispaša - tokom njene sezone, goveda bi trebala biti na pašnjacima tokom dana i noći, kao što je uobičajeno u ovom sistemu. Ograđivanje je neophodno ne samo kako bi se spriječilo bježanje stoke s pašnjaka, nego i da bi se spriječio ulazak divljih životinja u ograđeni prostor. S obzirom na dugoročno iznajmljivanje zemljišta, prostor je potrebno trajno ograditi. Materijal za ograđivanje treba izabrati prema cijeni i dostupnosti, uzimajući u obzir njegovo trajanje.
Pregrade, pregradice i ulazi moraju da obezbijede ulazak i prilazak goveda (širina 4–5 m) i biti osigurani da onemoguće ulazak neovlaštenim licima i vozilima. Osnovna oprema na pašnjacima je: hranilište (najbolje očvršćeno), popločane pojilice, izolacijski (fiksni) boks, mjesto za davanje soli. Neophodna je nadstrešnica ili drveće da osiguraju hlad.
Životinje za hranu: Je li na pomolu kraj stočarstva kakvog poznajemo?
Izgradnji funkcionalne pojilice se isplati posvetiti vrijeme i sredstva. Obično je područje oko pojilica kod ovakvog uzgoja teško opterećeno i često dolazi do njihovog oštećivanja, pa stoga bi trebalo biti ojačano (polaganjem panela). U slučaju nedostatka vode na lokaciji, snabdijevanje vodom se rješava pomoću cisterni. Mora se obezbijediti adekvatan broj mjesta za napajanje (potrebno je 0,7 m pojilišta za 6 – 8 krava te 0,5 m pojilišta za 15–20 junica).
Mjesto za prihranjivanje se koristi uglavnom samo prije početka perioda vegetacije i nakon ispasanja biljaka. U oblastima sa relativno velikim brojem kišnih dana trebao bi se sagraditi natkriven sistem na tvrdoj podlozi.
Za obavljanje veterinarskih poslova, vaganje, obilježavanje, sortiranje, tretman životinja i slično, koristi se pomoćna oprema. Ona mora biti dovoljno čvrsta i otporna, kako bi obezbijedila zahtjeve za sigurnost na radu i prevenciju nepotrebnog ranjavanja životinja. Ograda za životinje bi trebala biti dovoljno velika za zatvaranje cijelog stada, odnosno životinja svih kategorija.
Osim za tržišna vaganja, stočna vaga služi i za određivanje težine teladi od 120 i 210 dana starosti, što je od presudnog značaja za kontrolu tovne proizvodnosti. Vage su prenosive, ništa manje potrebno je obezbijediti kavez i čvrstu podlogu, na kojoj će biti postavljene.
Vegetacija na pašnjacima mora da osigura:
Procjenu vegetacije na ispaši i kondiciju životinja obavlja zootehničar, a na osnovu rezultata određuje krmni obrok. Mjesta koja nisu do kraja popasena treba kositi, mjesta dostupna za mehanizaciju.
Ako nema dovoljno prirodnih skloništa sa hladovinom, neophodno je da se osiguraju nadstrešnice za krave, a kako bi u toku ljetnog perioda krave mogle da se zaštite od visokih temperatura i neposrednog sunčevog zračenja.
Tagovi
Autor