Čobani moraju imati ovjeren ugovor o zakupu tla gdje vode ovce na ispašu!?

Na jesen i u periodu proljeća nisu rijetki prizori nomada/krdara koji sa svojim ovcama idu ili silaze sa viših planinskih predjela u potrazi za ispašom. Često takve slike susrećemo u urbanim sredinama, na saobraćajnicama gdje stada ovaca znaju zaustaviti i saobraćaj, te biti prava atrakcija za fotografisanje prolaznicima.

Prelazak sa jedne teritorije na drugu sa životinjama predstavlja nomadski tip ispaše. Tačnije gonjenje ovaca preko poljoprivrednog zemljišta i ispaša izvan mjesta prebivališta, odnosno držaoca ovaca. Međutim, nomađenje je često predmet prijava, inspekcijskih nadzora i nerijetko ovi čobani dolaze i u verbalni pa čak i fizički sukob sa mještanima. Zašto i kome oni smetaju !?

Zakonom zabranjeno nomađenje!

Kretanjem sa jedne na drugu teritoriju, nomadi prolaze kroz ili pored gradova, sela, livada, zatim preko javnih i privatnih površina, njiva, oranica i slično, što mnogim vlasnicima zemljišta jako smeta. Stado ovaca potencijalno može biti prenosnik zaraznih bolesti, kao na primjer bruceloze što za mještane u selima u koja dolaze čobani predstavlja veliki problem i strah - da se zaraza ne prenese na lokalne životinje.

Čobani se traže, ali ipak ne za plaću od 1.200 KM

Kada idu preko oranica i njiva, ovce uništavaju tek zasađene usjeve što ostavlja ogromnu materijalnu štetu. Također, zabilježeni su i slučajevi da nomadi uginule ovce ostavljaju i neadekvatno zbrinjavaju u mjestu gdje se nalaze. U skladu sa navedenim, a u cilju zaštite svog stanovništa, mnoge jedinice lokalne samouprave donose odluke o zabrani nomadske ispaše na svom teritoriju, kako bi spriječili pojave i širenja opasnih bolesti stoke, te radi zaštite zdravlja ljudi od zoonoza koje se mogu sa ovaca prenijeti na ljude.

Niz je dokumenata koji od lokalnog do državnog nivoa regulišu ovo pitanje. Neki od njih su Zakon o poljoprivrednom zemljištu FBiH (čl. 67 i 68.), Zakon o veterinarstvu BiH (čl. 6-12), te Naredbe o ograničenju prometa i kretanja goveda, ovaca i koza u Bosni i Hercegovini (čl.1 i 2.), što sve one koji se bave ovim poslom dovodi do prekršajne i krivične odgovornosti.

Ogromne zdravstvene i materijalne posljedice 

Slično je kao kada vas na granici službeno lice pri kontroli putnih i ličnih isprava pita gdje, kod koga idete i kojim povodom ulazite u zemlju. Prelaženjem sa jedne na drugu teritoriju općine ili grada, nomad mora imati određene potvrde, ugovore i popratnu dokumentaciju za svoje stado. Prvo i osnovno je da prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, pastir koji dođe na područje jedinice neke samouprave mora imati ovjeren ugovor o zakupu tla, gdje planira obavljati ispašu ovaca.

Zatim za svoje životinje, obavezno je da ima uvjerenje o zdravstvenom stanju izdato od nadležne veterinarske stanice iz mjesta prebivališta vlasnika stada, te ovce moraju biti obilježene ušnim markicama. Sve suprotno od navedenog, odnosno, od posjedovanja pomenutih potvrda, uvjerenja i ugovora, čoban zajedno sa životinjama rizikuje ličnu krivičnu odgovornost i predstavlja potencijalnu opasnost za lokalno stanovništvo koja može ostaviti nesagledive zdravstvene i materijalne posljedice !