Za gljivare kažu da, kao i mineri, mogu da pogriješe samo jednom. Gljive su bogat i raznovrstan svijet ali i nedovoljno proučen. Zato su posebno carstvo koje zaljubljenicima u prirodu i gljive, školama gljivarstva, pokušavaju da dočaraju iz Visitor centra "Pecka".
Pecka je poznata širom svijeta. Do nje dolaze zaljubljenici u prirodu, stijene i gljive. Zašto stijene i gljive? Samo dva kilometra od Centra za posjetioce nalaze se stijene koje su omiljeno mjesto za penjanje zaljubljenicima iz cijelog svijeta, sa više od 100 smjerova za penjanje.
U okolini Pecke, koja se nalazi u neposrednoj blizini sela Baraći, u opštini Mrkonjić Grad, zaljubljenici u svijet gljivarstva otkrili su oko 1.700 vrsta gljiva. Tada su, tokom tog svestranog rada, Borislav Marić, direktor Visitor centa i Radoslav Gašić, stručnjak za gljive iz Mrkonjić Grada, došli na ideju da se svijet gljiva predstavi van granica ovog sela.
Tako se, već nekoliko godina, ovdje održavaju škole gljivarstva na koje mogu da dođu zainteresovani iz cijelog svijeta. Da, svijeta, jer su ove godine o gljivama učili Belgijanci, Nijemci i Kanađani.
A o njima najviše zna Radoslav Gašić, popularni Rade, koji je svojevrsna enciklopedija za gljive. Godinama je hodao po livadama, proplancima i šumama oko Pecke. Slikao je, prepoznavao i sakupljao ih. Svoje bogato znanje prenosio je posjetiocima i ove godine.
"Kod nas je malo literature o gljivama i najviše sam učio od italijanskih autora o nazivima i karakteristikama, kako prepoznati jestive od nejestivih. I naučio sam da, ako nisi siguran da li je gljiva jestiva ili ne, da je ne treba brati. Ljude ne truju gljive, truje ih neznanje. A naše šume prepune su gljiva koje su veoma cijenjene jer su na čistim staništima", kaže Rade.
Gljive se dijele na bezuslovno jestive, uslovno jestive, nejestive, uslovno otrovne, bezuslovno otrovne i ljekovite. U našim šumama, od jestivih najčešće se nalaze i koriste lisičarke, vrganji (koji se ne smiju jesti prijesni), crna truba, pečurka, rujnica, smrčak, prosenjak, tartufi, a od ljekovitih ćuranov rep, zimska panjevčica, bukovača, judino uho, hrastova sjajnica.
"Od otrovnih, najčešće su zelena pupavka koja je uzročnik 98% trovanja sa smrtnim ishodom. Čak 20 grama ove gljive izaziva skoro pa sigurnu smrt. Tu je i crvena muhara od kojih je smrtnost manja, ali izaziva halucinacije koje mogu da budu smrtonosne, jer ljudi ne znaju šta rade. Tu je i ludara, proljećni smrčak, karbolovka", ističe Rade koji je i sam probao neke vrste otrovnih gljiva, ali u vrlo malim količinama.
Gljive su osnovni razlagači organskih materija u prirodi i treba ih čuvati, ne uništavati. Kada se beru npr. vrganji, ne trebaju se sjeći nožem stručci, tj. stablo, već se zavrnu kao sijalica i otkinu. Mjesto gdje je gljiva rasla trebalo bi da se pokrije lišćem i utaba nogom. I to su, između ostalog, naučili polaznici škola gljivarstva u Peckoj, kojih će biti još. Jer, ko jednom ovdje dođe, obavezno joj se vraća.
Ne samo zbog prelijepe prirode, stijena, gljiva, blizine izvora rijeke Sane, odlične hrane, već najviše opuštene atmosfere koja vlada u centru zbog koje dolazi do "resetovanja" psihe i sklapanja novih prijateljstava, bez obzira boravili tamo jedan ili više dana.
Fotoprilog
Tagovi
Autor