Značaj N-min metode za optimalnu prihranu usjeva: Uštede mogu biti značajne

Naši poljoprivredni proizvođači često griješe prilikom prihrane pšenice, kada koriste orijentacione količine azota, koje mogu da iznose i 100 do 200 kilograma po hektaru. Slično je i sa okopavinskim usjevima (kukuruz, suncokret) kada se koriste količine od 150 do 200 kg azota po hektaru, putem dvokratne ili višekratne prihrane. Često se ne uzima se u obzir agrohemijska analiza zemljišta i primjena savremene tehnologije đubrenja azotom, odnosno primjena N-min metode.

Iz tog razloga, objasnit ću u čemu se sastoji njena primjena kod pšenice i okopavina.

Prije svega, na ovaj način dobijamo informacije o sadržaju azota u zemljištu i preciznu preporuku za optimalno đubrenje. Prednosti N-min metode se ogledaju u sljedećem: u racionalnoj upotrebi N-đubriva prema potrebama usjeva, u upotrebnoj i hranljivoj vrijednosti proizvoda i u zaštiti agroekosistema.

Kada se uzimaju uzorci?

Ovom metodom se utvrđuje količina mineralnih oblika azota (raspoloživi N), prije sjetve za proljetne kulture, a pred proljetno bokorenje i vlatanje za ozima žita, u zoni do koje dopire trenutno korijenov sistem, jer je količina mineralnog azota određena prethodnim usjevom (đubrenje, rezidualni-N, žetveni ostaci), zemljišnim i klimatskim prilikama.

Uzorci zemljišta se uzimaju desetak dana pred planiranu primjenu đubriva i to 9 do 12 pojedinačnih uzoraka na 0 do 30 cm i 30 do 60 cm dubine, od kojih se dobija prosječan uzorak parcele za svaku dubinu i određuje sadržaj NH4-N i NO3-N, tj. rezidualni azot u zemljištu (N-rezid.kg/ha). Taj azot je odmah pristupačan biljkama, ne nalazi se u zemljišnom rastvoru i nije potrebna mineralizacija da bi prešao u zemljišni rastvor i bio na raspolaganju biljkama.

Određena količina rezidualnog azota uvećava se za mineralizacionu sposobnost zemljišta (N-mineralizovan, kg/ha), čija se procjena obavlja na ugaru (zemljište bez kulture).

Profesor Čivić: Rokovi sjetve kukuruza su pomjereni, ali uzmite u obzir nekoliko faktora

Zbir ove dvije vrijednosti (N-rezid. + N-mineralizovan) se oduzima se od ukupnih potreba gajenih biljaka u azotu (Nu) i razlika u azotu primjenjuje kroz azotna đubriva (Nđ).

Na bazi izmjerenih parametara zemljišta određuje se za planirani prinos, tip zemljišta i potrebna količina N-đubriva, odnosno azota po hektaru. Originalna jednačina za potrebe N-đubrenja po N-min. metodi je: Nđ = Nu – (Nrezid.+ Nmin.).

Značajne uštede

Nakon toga, određuje se vrijeme i način primjene izračunate potrebne količine N-đubriva za ishranu usjeva. Za ozime usjeve to je vrijeme i način primjene N-đubriva za prihranu (jednu ili dvije) koji su uslovljeni ukupnom količinom rezidualnog i mineralizacionog azota u zoni rasprostiranja korijenovog sistema (N-rezidualni), distribucijom po profilu van usjeva (N-mineralizovani), ukupnim potrebama usjeva za azotom i stanjem usjeva.

Za okopavine, vrijeme i način primjene N-đubriva (sve predsjetveno) određuje se na osnovu izmjerenih vrijednosti rezidualnog azota, procjene mineralizujuće sposobnosti zemljišta i ukupnih potreba usjeva u azotu.

Đubrenjem na bazi N-min. metode u poređenju sa uobičajenom praksom N-đubrenja pšenice na imanju, može se uštedjeti i 50 do 70 posto đubriva, a da prinosi budu isti ili veći, a postiže se doprinos i u ekonomičnosti.

Na ovaj način može se kontrolisati zagađenje vode, zemljišta i hrane, odnosno smanjiti zagađenje azotom porijeklom iz đubriva.