Fosforna i kalijumova đubriva najbolje je zaorati u jesen jer ovi elementi imaju veoma malu pokretljivost pa se na taj način dovedu u zonu korjenovog sistema. Azotna hranjiva u najvećoj mjeri primjenjuju se u proljeće i ljeto tokom intenzivnog razvoja.
Količina primjenjenih mineralnih đubriva direktno utiče na cijenu koštanja poljoprivrednih proizvoda, stoga je potrebno voditi računa i o ekonomskoj isplativosti prilikom planiranja proizvodnje. Skoro svaki poljoprivrednik čuo je savjete stručnjaka da se fosforna (P) i kalijumova (K) đubriva zaoravaju u jesen, a da se azotna primjenjuju u proljeće.
Međutim, neki proizvođači i dalje obazrivo prate ovakve preprouke jer se boje da se đubrivo koje su zaorali u jesen može "izgubiti" tokom zime i da su time novac uzalud potrošili.
Naučni saradnik na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu (susjedna Srbija, op.ur.), Klara Petković, kojoj je uža naučna oblast Agrohemija, objašnjava da je razlog zašto se P i K hranjiva zaoravaju u jesen taj što ovi elementi imaju veoma malu pokretljivost po zemljišnom profilu i da ih je važno unjeti u dublje slojeve, odnosno, u zonu korjenovog sistema (20-35 cm), iz koje biljke usvajaju neophodnu hranu za rast i razvoj.
Ovo se najbolje postiže upotrebom 2/3 do 1/2 od ukupne količine fosfornih i kalijumovih đubriva po površini zemljišta i njihovim zaoravanjem pri izvođenju duboke osnovne obrade. Ostala količina do ukupne se primjenjuje predsjetveno ili sa sjetvom na proljeće, u zavisnosti od tehničkih mogućnosti.
Za razliku od fosfora i kalija, najveći dio planirane količine azotnih đubriva upotrebljava se u proljeće predsjetveno, startno ili prihranom. Đubrenje azotom je kompleksnije u odnosu na druge elemente s obzirom da nije moguće stvoriti trajne rezerve ovog elementa u tlu, kao i zbog njegove velike pokretljivosti kroz zemljišni profil odnosno sklonosti ka ispiranju.
Kako pravilno uzeti uzorak zemljišta za agrokemijsku analizu?
"Kod nas postoji uobičajena praksa đubrenja na osnovu iskustva i često se dešava da se koriste prekomjerne količine mineralnih đubriva. Iz tog razloga potrebno je naglasiti veliki značaj analize tla i određivanje pravilnih doza hranjiva na osnovu potreba gajene biljke s jedne i svojstava zemlje s druge strane. Posebno treba istaći đubrenje azotom prema N-min metodi u proizvodnji ratarskih i povrtarskih usjeva, s obzirom da ovaj element ima značajno veći uticaj u podizanju prinosa", navodi Petkovićeva.
Zbog upotrebe malih količina stajnjaka na našim parcelama, najmanje što možemo uraditi za održavanje organske materije u tlu je zaoravanje svih žetvenih ostataka. Prilikom zaoravanja slame ili kukuruzovine, koje sadrže manje od 1,5 odsto azota, može doći do azotne depresije.
Zemljišni mikroorganizmi koji obavljaju razlaganje organske materije reagovaće na novu unijetu količinu ukoliko je odnos ugljenika i azota u njoj veći od 25:1, potrebe mikroorganizama za azotom ograničiće njegovu dostupnost biljkama. Tada biljke koje se nalaze u ranim fazama razvoja mogu patiti od nedostatka ovog elementa.
Azotna depresija negativno se odražava na usvajanje azota od strane biljaka, a s obzirom na to da on predstavlja neophodan element u ishrani, svako njegovo uskraćivanje utiče na rast i razvoj, samim tim i na smanjenje prinosa.
Ovaj proces najizraženiji je na parcelama na kojima je i dalje prisutan sistem dvopoljnog plodoreda.
"Neophodno je da se tokom sjetve pšenice unese određena količina azota, kako bi izbjegli pojavu azotne depresije i omogućili da se proces mineralizacije organske materije, odnosno zaorane kukuruzovine, odvija bez negativnog uticaja na ishranu pšenice. S druge strane, trebalo bi da se azot unese u zonu korjenovog sistema radi što boljeg bokorenja pšenice, samim tim i razvoja usjeva i postizanja visokih prinosa", savjetuje Petkovićeva.
Ivica Njaradi, mladi poljoprivredni proizvođač, znanje stečeno na Poljoprivrednom fakultetu nastavio je primjenjivati kući na svojim njivama zajedno sa ocem. Njaradi obrađuje ukupno 80 hektara zemlje, od čega je u porodičnom vlasništvu 20 ha, a ostatak je zemlja uzeta u zakup. Svake godine nakon žetve uzorkuje tlo i šalje na analizu kako bi mogao napraviti plan đubrenja.
"Svih 80 hektara podjeljeno je u 12 parcela, tako da se po mom mišljenju više isplati uraditi agrohemijsku analizu nego đubriti napamet. Prema dobijenim rezultatima, određujem potrebnu količinu svakog elementa i to usklađujem sa prisutnim formulacijama mineralnih đubriva na tržištu", objašnjava ovaj ratar.
Ove godine posijao je 10 hektara pšenice i na tim parcelama unio je 200 kg po hektaru NPK 15:15:15, a na proljeće planira i prihranu ureom. Na ostalih 70 ha, na kojim će posijati najviše kukuruz, zatim soju i suncokret, zajedno sa žetvenim ostacima zaorao je 350 kg po hektaru MAP-a. Zbog velike količine žetvenih ostataka, njivu je nakon žetve kukuruza isprskao dodatno i mikrobiološkim đubrivom Uniker.
"Nalazim se u takvoj poziciji da ne smijem puno eksperimentisati. Zemlja je jako skupa, arenda se kreće i do 250 evra po jutru, tako da zaradu možemo ostvariti samo postizanjem visokih prinosa uz istovremeno očuvanje kvaliteta tla", zaključuje naš sagovornik.
Tagovi
Autor