Vilina kosica - parazit koji može uništiti čitave livade: Kako je suzbiti?

Vilina kosica (Cuscuta spp.) je obligatan parazit koji napada mnoge biljne vrste, a najviše lucerku i djetelinu. To dovodi do raznovrsnih patoloških promjena na biljkama, nastupa slabljenje vitalnosti i produktivnosti biljaka, pa je proglašena za parazitsku karantinsku cvjetnicu.

Postoji 20 vrsta viline kosice koji prenose veliki broj virusa. Vrsta Cuscuta campestris vektor je čak 24 virusa.

Otkosi lucerke i djeteline sa primjesom viline kosice teže se suše i lako kvare (plesnive). Osim toga, ona sadrži otrovne materije, pa se ne preporučuje da se takvim sijenom hrani stoka, naročito mlada i steona grla.

Parazitska biljka 

Vilina kosica (Cuscuta trifolii) je jednogodišnja ili višegodišnja biljka (parazitska cvjetnica) sa končastim i razgranatim stablom, ružičaste, crvenkaste, žućkaste ili zelenkaste boje. Cvjetovi su bijeli, sa različitim nijansama (ružičastim, žućkastim, ljubičastim i slično) sakupljeni u glavičaste cvasti i sjedeći su ili na kratkim drškama. Blijedožuto ili narandžasto stablo, debljine 0,8 mm, karakteristično je i za Cuscutu campestris.

Sjeme C. trfolii je zelenkaste, žućkaste, ili svjetlomrke boje (karakteristična boja za C. campestris), okruglastog ili nepravilnog oblika, dugo oko 1 milimetar.

Na zaraženim parcelama sredinom proljeća zapažaju se narandžastožute do crvenkaste oaze u kojima su strukovi lucerke i djeteline međusobno ispreplitani i povezani končastim nitima viline kosice. Zaraza se koncentrično širi i zahvata sve veći broj biljaka, koje propadaju i javljaju se "ćelava" mjesta. U roku od dvije do tri godine čitave parcele mogu biti zahvaćene, a time se ugrožava rentabilnost gajenja ovih biljaka.

Brzo raste i širi se

Vilina kosica se razmnožava i održava sjemenom, koje svoju klijavost može da očuva i više od 10 godina. Pri klijanju razvija jedan blijedožut končić, čiji se zadebljali vrh priljubljuje uz zemlju. Potom se končić izdužuje i ako dođe u kontakt sa biljkom domaćinom, odmah se uz nju priljubljuje i obrazuje jedno proširenje u vidu apresorijuma. Iz ovog proširenja izrastaju prve sisaljke (haustorije), koje, probijajući se kroz biljku, dolaze u kontakt sa sudovnim elementima biljke. Odatle počinju da crpe potrebne hranljive materije.

Parazit, zatim, počinje da brzo raste, zahvatajući i susjedne biljke, oko kojih se uvija i šalje nove sisaljke unutar biljke. Od početka ljeta se razvijaju cvasti, a potom se obrazuju i čahure sa sjemenkama, te na jednom struku biljke može nastati i više od 15.000 sjemenki. Prilikom vršidbe lucerke i djeteline za sjeme, sjeme viline kosice se miješa sa sjemenom ovih biljaka.  U toku vegetacije vilina kosica kao parazit razmnožava se vegetativnim putem segmentacijom (dijeljenjem) končastog stabla, a naročito se raznosi prilikom kosidbe i sakupljanja sijena lucerke i djeteline.

Crvena djetelina: Koje su prednosti i na kakvim tlima je sijati?

Sjeme viline kosice može se prenijeti i nezgorjelim stajnjakom, ako je dobijen od stoke koja se hranila biljkama na kojima je vilina kosica proizvela cvijet, jer sjeme prolazi neoštećeno kroz organe za varenje goveda i ostale stoke.

Kako zaštiti usjeve? 

Prva i najvažnija mjera borbe je upotreba čistog sjemena (ne sa pijace) i sjetva na parcelama na kojima prethodnih godina nije bilo biljaka sa vilinom kosicom. Također, ne treba gajiti osjetljive biljke, prvenstveno lucerku i djetelinu, duži niz godina na parcelama na kojima se pojavljivala vilina kosica i proizvodila sjeme. Dakle, u plodoredu duži niz godina ne gajiti na zaraženim parcelama lucerku i djetelinu.

Na njivu ne treba iznositi stajsko đubrivo koje nije zgorjelo. Ako se zaraza pojavi na pojedinim mjestima na parceli, takva treba što niže pokositi i pokošene biljke ili na licu mjesta spaliti ili ih pažljivo iznijeti i uništiti. Zaraženo mjesto isprskati nekim od totalnih nesistemičnih herbicida, među kojima se ističe parakvat-dihlorid ili dikvat-dibromid u koncentraciji 0,5 posto. Tretiraju se samo žarišta, rano u proljeće ili nekoliko dana nakon što je to mjesto pokošeno, uz utrošak dvije litre "čorbe" po metru kvadratnom.

Do skora se koristio imezetapir u mladoj lucerki sa jednim do četiri lista u količini jedan litar/ha ili konkretno za vilinu kosicu u staroj lucerki u vrijeme mirovanja vegetacije ili poslije prvog otkosa, u količini dvije litre/ha.

Kratkoročna prognoza pojave viline kosice obavlja se na osnovu stanja zaraze u prethodnoj godini. Također, i na osnovu rasprostranjenosti vegetativnog prezimljavanja, efikasnosti suzbijanja u prethodnoj godini, kvaliteta sjemena za sjetvu i zaraženosti spontane flore u neposrednoj blizini djetelišta i lucerišta. Čim se utvrdi pojava viline kosice, odmah treba dati upozorenje da se pristupi njenom suzbijanju, koje se mora završiti najkasnije do početka cvjetanja ove parazitske cvjetnice.