U toku je druga prihrana ozimih strnina - na šta obratiti pažnju?

Prvo prihranjivanje ozmih žitarica, poljoprivredni proizvođači su uradili još prije mjesec dana. U ovom periodu je vrijeme za drugu prihranu i ovo je veoma značajna agrotehnička mjera kod uzgoja pšenice, ječma, raži, tritikalea. Prihranom žita u ovom periodu, možete dosta da utiče na povećanje prinosa. 

"Drugo prihranjivanje je istovremeno i korektivna mjera jer se tim putem unosi ostatak planiranog azota u zemljište. Preporuka poljoprivrednim proizvođačima je da prate vremenske uslove u predstojećem periodu i skladu sa tim, planiraju drugo prihranjivanje", navodi Đorđe Glišić, iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, iz poslovne jedinice u Bijeljini.

Preporuka za prihranu strnih žita

Padavine u narednim danima dobro bi došle usjevima jer je već izvjestan deficit vlage. Zbog navedenog razloga i žitarice će biti nešto manjeg rasta. Pored toga, nestabilno vrijeme uticalo je i na pojavu različitih bolesti i štetočina. Posebno je bila učestala pojava korova na pšenici i ječmu. U takvim prilikama, ratarima se preporučuje upotreba hemijskih preparata u cilju suzbijanja štetočina, savjetuju u PSSRS. 

Pažljivo sa UREA-om, zbog ožegotina

Prema nekim iskustvima, najbolje je da se 60% đubriva rasturi u fazi bokorenja, a ostalih 40% u fazi vlatanja. Iako stručnjaci preporučuju da se prihrana obavi u dva navrata, dozom od 150 kg/ha u praksi je ipak nešto drugačije.

Kako pravilno prihraniti strne žitarice?

Proizvođači znaju često prvu prihranu obaviti sa 300 kg/ha KAN-a ili sa 150 kg/ha AN-a. Takođe, dosta puta se desi i da pretjeraju sa dodavanjem azotnih đubriva tokom prihranjivanja pa je onda takvo, obilno đubreno žito, osjetljivo na poleganje. To je naročito izraženo kod određenih sorti pšenice. Samim tim, takvi usjevi su i podložniji različitim oboljenjima. 

Iskusni poljoprivrednici drugo prihranjivanje (u fazi vlatanja) izvode često i sa UREA-om, odnosno, njenim rastvorom, ali ovom tipu prihrane treba pristupiti oprezno jer može dovesti do ožegotina biljaka.

Nmin metodom odrediti potrebni azot

Najbolje bi bilo potrebnu količinu azota (N), odrediti na osnovu Nmin metode kojom se utvrđuje količina pristupačnog mineralnog oblika ovog elementa u zemljišnom rastvoru, te potrebe svake pojedine sorte za azotom s obzirom na visinu očekivanog prinosa. Kako se radi o različitim sortama koje se uzgajaju na tlima različite plodnosti i u različitim klimatskim uslovima, nema jedinstvenog pristupa prihrani.

Ono što treba uvijek isticati je da će prihrana podijeljena u više doza hraniva, dati bolji rezultat nego u slučaju da se predviđena količina da odjednom.  Sada se treba fokusirati na drugu prihranu, koja je već u toku, a optimalno vrijeme za nju je kada se zametak klasa odvoji od čvora busanja, približno 2 cm. Ova prihrana je vrlo važna kako bi se spriječila pojava sterilnih klasića i kako bi se povećao broj plodnih cvjetova.