• Štir
  • 20.11.2018. 18:00

Štir - hrana za bogove, ljude, životinje, ali i ukras vrtova

Zrno i listovi su bili osnovna hrana drevnih Asteka. Asteci su ga cijenili kao jednu od najvažnijih namirnica i koristili pri religioznim obredima, smatrajući da je to hrana dostojna bogova.

Foto: Wikipedia / Botanical Gardens of Charles University
  • 997
  • 81
  • 0

Štir pripada rodu Amaranthus koji broji preko 60 vrsta, od kojih se većina javlja u vidu korova u ratarskim usjevima. Uzgajaju se sljedeće vrste:

  • crveni (resasti) štir (Amrarathus caudatus L.), koji se najviše uzgaja u Indiji i andskim državama Južne Amerike radi zelenih listova i hranjivog sjemena (zrna);
  • meksički (ljubičasti) štir (Amaranthus cruentus L.), uzgaja se u Centralnoj Americi radi zrna, ali i kao ukrasna biljka zbog dugih dekorativnih cvasti;
  • ukrasni (glatki) štir (naslovna fotografija, Amaranthus hypochondriacus L.) novija selekcija dobivena složenim križanjem nekoliko vrsta samoniklih vrsta. Najviše se uzgaja u umjereno klimatskim područjima Evrope kao ukrasna biljka, postoji nekoliko sorti, Green Thumb, Pygmy Torch i dr.

Porijeklo, površine štira u svijetu i našim prostorima

Štir su narodi Centralne Amerike prije 8.000 godina uveli u proizvodnju. Zrno i listovi su bili osnovna hrana drevnih Asteka. Asteci su ga cijenili kao jednu od najvažnijih namirnica i koristili pri religioznim obredima, smatrajući da je to hrana dostojna bogova. Na širokom području Centralne Amerike samoniklo je raslo više vrsta ovog roda. Većina nije bila podesna za ishranu zbog sadržaja štetnih supstanci, tako da je pri oplemenjivanju trebalo smanjiti sadržaj ovih jedinjenja na tolerantnu granicu. Kako se štir u proteklih nekoliko stoljeća uzgajao na izolovanim lokalitetima i u prirodnom obliku, sačuvan je izvorni genetički materijal koji je oplemenjivačima poslužio za dobivanje sorti za raznovrsnu upotrebu. Glavni proizvođači štira su zemlje Centralne Amerike, proizvodnja se širi i na sjever kontinenta, u proteklim desetljećima u Evropi postaje interesantan za uzgajanje u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Biološke osobine štira

Štir je jednogodišnja zeljasta biljka čiji vegetacioni period taje 90 do 120 dana. Tokom vegetacionog perioda štir prolazi kroz fenofaze: klijanje nicanje, ukorijenjavanje sa usporenim rastom stabla, ubrzani rast stabla i grananje, butonizacija, cvjetanje i oplodnja, formiranje plodova i četiri faze zrelosti. Štir posijan u optimalnim uslovima topline (oko 15°C) i vlažnosti zemljišta, niče za tri do pet dana, ali ima usporen početni rast dok se ne formira korijenov sistem. Trajanja pojedinih fenofaza zavisi od uslova vanjske sredine i bioloških osobina sorte. Genotipovi koji se uzgajaju radi zrna imaju ujednačenije sazrijevanje, što olakšava mehaniziranu berbu.

Morfološke osobine štira

Uzgajani štirevi se razlikuju po morfološkim osobinama, jer se uzgajaju u raznovrsnim agroekološkim uslovima. Njihov korijenov sistem je vretenast, sa razvijenim glavnim korijenom i mnoštvom bočnih žila, koje se šire u površinskom sloju zemljišta.

Stablo je uspravno, najčešće nerazgranato. U početnim fenofazama je sočno i zeljasto, dok sazrevanjem biljke stablo odrvenjava. Visina varira u zavisnosti od vrste, forme i uslova uspijevanja. Kod sorti koje se uzgajaju radi zrna, biljke su ujednačene visine, najčešće oko 150 cm. Ukrasni štirevi mogu narasti i do tri metra, dok sorte koje se uzgajaju radi listova imaju stabla visine do 50 cm.

Listovi su jednostavne građe sa dugim lisnim peteljkama i ovalno-izduženim liskama dimenzija 4-14 cm x 2-6 cm. Veličina listova zavisi od sorte i položaja na stablu. Sa porastom biljke, do sredine stabla se razvijaju krupniji listovi, koji se zatim smanjuju, te se najsitniji listovi javljaju na vrhu. Listovi, kao i cijela biljka, mogu biti crveni ili ljubičasti, posebno kod ukrasnih sorti. Tokom dana djelimično se okreću ka suncu, odnosno izvoru svjetlosti (heliotrofi). Svježi listovi se koriste kao hrana. Imaju malu kalorijsku vrednost, ali su bogati vitaminima grupe B, askorbinskom kiselinom, tokoferolom i provitaminom A. Značajan su izvor minerala - kalija, kalcija, natrija, magnezija, željeza, cinka i fosfora. U bjelančevinama se nalazi 17 aminokiselina (izoleucin, leucin, lizin, metionin, alanin, cistein, fenilalnin, tirozin, treonin, valin, arginin, asparaginska kiselina, glutaminske kiseline, glicin, histidin, prolin i serin).

Štir
Amaranthus caudatus (Foto: Wikipedia / Botanical Garden Bremen)

Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabla ili bočnih grana u klasolikim ili metličastim cvastima, koje su uspravne ili povijene, različite dužine i boje. U cvastima se nalazi veliki broj sitnih dvospolnih cvjetova petodjelne građe, zelene ili crvene krunice koja poslije oplodnje djelimično obavija plod. Štir cvjeta u junu i julu. Njegovo oprašivanje je pretežno autogamno, a jednosjemeni plodovi se razvijaju u augustu. U jednoj cvasti može formirati do 5.000 plodova. Novije sorte u povoljnim uslovima vanjske sredine i uz primjenu adekvatne agrotehnike mogu dati i preko 500 g zrna po biljci. Plod (sjeme) je sitno, oblika leće, veličine 1-2 mm, a masa 1.000 iznosi 0,6-0,8 g. U sorti za zrno plodovi su bjeličaste do svjetlosmeđe boje. Po svom kemijskom sastavu, zrno je slično kvinoji i žitima. Prehrambenih ugljiko-hidrata (BEM) ima oko 65%, ukupnih proteina 17% (visok sadržaj lizina i bez glutena), ulja do 15%, mineralnih soli oko 2%. Zrna su bogata vitaminima grupe B.

Potrebe za vodom su male i može se uzgajati u područjima koja imaju iznad 320 mm padavina godišnje. Voda je najpotrebnija tokom sjetve iIi u početnim fazama rasta. Biljke dobro podnose sušu kad se ukorijene i uđu u fazu intenzivnog rasta stabla. Kritičan period za vodu je tokom nicanja, jer se sjetva izvodi na dubini od 1 cm.

Kratak vegetacijski period ukazuje da bi se ove vrste u našim uslovima mogle gajiti i kao postrni usjevi, samo ako se poslije sjetve površina dobro zalije da bi se ubrzao proces klijanja i nicanja biljaka.

Štir je osjetljiv na proljetne mrazeve i treba ga sijati kasnije, kad se zemljište zagrije na 15°C. Prema visokim temperaturama je tolerantan, a za nesmetan porast treba mu puno svjetlosti. Rani jesenji mrazevi ubrzavaju sazrivanje biljaka.

Štir treba sijati na dubokim i plodnim zemljištima neutralne reakcije, dok siromašna, kisela i zakorovljena zemljišta nisu podesna za uzgajanje ove biljne vrste.

Plodored

Štir je poželjan u plodoredu poslije nesrodnih biljaka iza kojih je zemljište nezakorovljeno. Najbolji predusjevi su prava žita i zrnene mahunarke. Kao predusjev, štir je dobar kako za ozime usjeve (rano sazrijeva), tako i za proljetne, jer ne iscrpljuje zemljiše i ostavlja ga u dobrom fizičkom stanju.

Obrada zemljišta

Vrijeme, dubina i način osnovne obrade zemljišta zavise od fizičkih osobina i zakorovljenosti. Obrada zemljišta se izvodi tokom jeseni na dubinu 20 cm raoničnim plugovima, ili u različitim vidovima konzervacijske obrade. Finom pripremom zemljišta sjetvospremačima, 2-3 dana prije sjetve, površinu treba poravnati i kvalitetno usitniti sloj dubine 5-6 cm.

Ishrana biljaka

Za ishranu biljaka koriste se mineralna NPK hraniva. Od glavnih elemenata ishrane, štir najviše usvaja dušik koji ima veliki uticaj na kvalitet plodova i nadzemne biomase. Prema inostranim podacima, siromašnim zemljištima treba oko 50 kg ha-1 dušika, dok su potrebe za fosforom i kalijem manje, 20-30 kg ha-1. Na plodnijim zemljištima, količine NPK se mogu smanjiti ili izostaviti fosfor i kalij. Mineralna hraniva se unose u zemljište pri osnovnoj obradi ili predsjetveno.

Štir
    Amaranthus retroflexus (Foto: Wikipedia / Lynk media)

Izbor sorte

Rad na selekciji štira usmjeren je ka stvaranju sorti za različite načine korištenja, agroekološke uslove i nivoe primjenjene agrotehnike. Danas u svijetu postoji veći broj sorti koje se razlikuju po načinu korištenja. Radi zrna uzgajaju se sorte A 10, A 1008, Amont, Olpir, Plainsman (bijelo zrno), radi nadzemne biomase u ishrani ljudi ili domaćih životinja - ОММ, PI 482049, a kao dekorativni štir - sorte Green thumb i Pygmy.

Sjetva štira

Štir je usjev proljetne sjetve, koja se izvodi kad se zemljište zagrije na 8°C-10°C. Iznikle biljke mogu podnijeti kraće slabije mrazeve pa se u ravničarskim područjima sjetva obavlja u prvoj dekadi aprila. Sorte kraćeg vegetacionog perioda, za biomasu i ukrasni štir, mogu se sijati i tokom maja. Kasnija sjetva može biti rizična uslijed pojave jednogodišnjih korova koji imaju brži početni porast. Stoga zemljište treba što bolje pripremiti kako bi bilo optimalno vlažno u sjetvenom sloju i bez korova (Glamočlija i sar., 2012d).

Za sjetvu se koristi sortno čisto, zdravo sjeme, ujednačene krupnoće i visoke klijavosti (iznad 90%). Najpreciznija sjetva može se obaviti sjemenom koje je prethodno pilirano.

Na malim površinama sjetva se obavlja ručno ili jednorednim ručnim sijačicama, a na većim površinama - sijačicama za povrće. Da bi se ostvarila optimalna gustina usjeva (200.000-250.000 biljaka po ha), sjetva se izvodi na različitim rastojanjima. Štir za zrno sije se na međurednom rastojanju od 50 cm, krmni uskoredno (12–25 cm), a ukrasni prema površini na kojoj će služiti za dekorativne svrhe. Optimalan raspored štira za zrno u redu je sa pet biljaka po dužnom metru. Količina sjemena potrebna za sjetvu jednog hektara zavisi od načina sjetve i kvaliteta predsjetvene pripreme. Za preciznu mašinsku sjetvu treba 2-4 kg ha-1 sjemena. Za ručnu sjetvu i na slabo pripremljenom zemljištu količina je za 50% veća. Dubina sjetve je 1-2 cm uz obavezno valjanje, ako je površinski sloj zemljišta isušen.

Kako izabrati valjke za valjanje useva?

Njega usjeva štira

Poslije nicanja, usjev treba prorijediti i pri tome ostaviti po jednu biljku na oko 20 cm u redu. To je najvažnija mjera njege koja se izvodi tokom ručnog okopavanja usjeva. Navodnjavanje se izvodi ako je poslije sjetve nastupio period bez padavina, praćen visokom temperaturom zraka koji je isušio površinski sloj zemljišta. Ako je mašinska sjetva na međurednom rastojanju 50 cm, može se izvesti i međuredno kultiviranje usjeva.

Zaštita usjeva

Za suzbijanje korova mogu se upotrebiti herbicidi Cikloat herbi, Devrinol, Focus ultra ili Kerb 50-WP, koji se unose u zemljište prije sjetve štira.

Od insekata najveću indirektnu i direktnu štetu nanose biljne vaši napadajući mlade listove i cvasti. Suzbijanje vašiju vrši se insekticidima, kao što su etiol, bifentrin ili deltametrin.

O pojavi gljivičnih oboljenja ima malo podataka. Da bi se spriječila pojava parazita, štir treba uzgajati u plodoredu poslije nesrodnih vrsta. Kako su patogeni prisutni i na drugim usjevima, trebalo bi i prostorno odvojiti štir od vrsta na kojima parazitiraju gljive ili ukloniti oboljele biljke.

Berba štira

Ako se štir uzgaja radi zrna, biljke dospijevaju u tehnološku zrelost kad stabla promjene boju u žutu ili smeđu i kada počne opadanje listova. Sjemena postaju čvrsta i teško se mogu zgnječiti noktima. Berba na većim površinama izvodi se univerzalnim kombajnima, prethodno podešenim za vršidbu sitnog sjemena. Pri kosidbi biljaka odsjecaju se samo cvasti sa vršnim dijelovima stabala. Na malim površinama berba je ručna, i podrazumijeva odsijecanje dijelova stabala sa cvastima i njihovo skupljanje u snopove radi naknadnog dozrijevanja zrna. Ručna berba može početi ranije tako da se spriječi osipanje zrelih sjemena iz cvasti. Iz prosušene biomase zrna se izdvajaju vršalicama. Krmni štir se kosi kad biljke dostignu maksimalnu visinu. Pokošena biomasa može se koristiti svježa, za silažu ili se može sušiti. Prosječni prinosi zrna iznose 1.000-1.500 kg ha-1, a biomase 40-50 t ha-1.

Čuvanje proizvoda

Poslije berbe zrno se dosušuje, zatim čisti od ostataka vegetativne biomase specijalnim mašinama i pakuje u platnene vreće. Suho i čisto zrno čuva se u skladištima za zrnaste proizvode uz stalnu kontrolu stanja vlažnosti. Prije upotrebe u ishrani zrna treba oljuštiti (osloboditi omotača), a neposredno prije kuhanja mlazom čiste vode isprati ostatke omotača i druge nečistoće.


Tagovi

Štir Sjetva štira Vrste štira Berba štira Osobine štira Đorđe Glamočlija


Autorica

Marija Spasić

Doktor biotehničkih nauka oblast ratarstvo.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi