Raste proizvodnja mahunarki i za stoku i za ljude - je li EU spremna?

Najčešće mahunarke koje se siju i koriste u zemljama članicama Evropske unije su grah, grašak, leća, slanutak i soja. One pozitivno djeluju na okoliš i izvrstan su izvor bjelančevina, vitamina i minerala. 

U posljednjih pet godina proizvodnja mahunarki povećana je za 70% i ima velik potencijal za rast, a na temelju novih potrošačkih trendova. 

Leguminoze kao alternativa mesu i proizvodima životinjskog porijekla 

Uzgoj leguminoznih biljaka za stočnu hranu obično farmerima osiguravaju i veći profit. Pored toga, sve veći broj potrošača zbog zdravlja, klimatskih promjena, čuvanja prirodnih resursa i dobrobiti životinja odlučuje se za biljne izvore proteina. Ovaj trend nudi nove mogućnosti u poljoprivredi i glavni je pokretač dinamičnog razvoja tržišta alternativa za meso i proizvode životinjskog porijekla.  Upravo je proizvodnja i nabava proteinskih kultura za poljoprivredno-prehrambeni sektor tema koja sustavno potiče političke rasprave na razini EU, a kako bi odgovorili na potrebe poljoprivrednika, proizvođača i potrošača. 

Izvješće o razvoju proteinskih kultura u EU, a koje možete preuzeti u dokumentu ispod teksta, preispituje situaciju ponude i potražnje za biljnim proteinima u EU te istražuje mogućnosti za daljnji razvoj njihove proizvodnje na ekonomski i ekološki prihvatljiv način. Izvješće također sažima analizu proteinskog sektora u EU koju je provela Komisija. 

Biljni proteini sve češće se koriste kao ljudska hrana

Anketa o interesinim skupinama pokrenuta je u februaru 2018. kako bi se procijenila trenutna situacija u EU. Potom je Komisija osnovala četiri radionice o biljnim proteinima kako bi se raspravljalo o istraživanjima i inovacijama, agronomskim praksama i koristima za okoliš, opskrbnom lancu u sektoru EU i potražnji u različitim tržišnim segmentima. 

Najčešće biljke bogate proteinima jesu soja, mahunarke (zrno i krmivo) te uljane sjemenke. Izvor su aminokiselina za stoku, biljni proteini su vitalna komponenta stočne hrane i stoga su ključni za poljoprivredu u EU. Pored toga, oni se sve više konzumiraju kao ljudska hrana s godišnjom stopom rasta od gotovo 7%. Međutim, EU ima veliki deficit kada je riječ o biljnim proteinima, te uvozi većinu onoga što je potrebno poljoprivrednom sektoru EU.

Daljnji razvoj proizvodnje biljnih bjelančevina u EU može donijeti ne samo ekonomske koristi poljoprivrednicima i proizvođačima hrane i hrane za životinje, već i širok raspon ekoloških i klimatskih prednosti. 

Dobrobiti uzgoja leguminoza 

Pored toga, uzgoj leguminoznih biljaka ima niski ekološki otisak (ugljikov otisak). Naime, staklenički plinovi koje emitira poljoprivredna djelatnost dijelom dolaze i zbog upotrebe dušičnih gnojiva. Budući da mahunarke uzimaju dušik iz atmosfere i fiksiraju ga u tlo, zahtijevaju tek malu količinu gnojiva za rast. Osim toga, odličan su predusjev za naredne kulture, kao što su žitarice.

Što treba znati pri planiranju plodoreda 

Dobre su i za bioraznolikost, posebno u vrijeme cvatnje kada na njih dolaze pčele. U usporedbi sa mnogim drugim izvorima proteina (stočarstvo), za uzgoj mahunarki je potrebno manje vode te mogu rasti u različitim uslovima u Evropi, u sušnim ili vlažnim, toplim ili hladnim predjelima. Još zanimljivosti potražite u dva vizuala u dokumentima ispod teksta. 

Poteškoće u razvoju EU biljnog proteinskog sektora

Ipak, utvrđene su i neke poteškoće u razvoju EU biljnog proteinskog sektora, uključujući:

• agronomski uslovi u Evropi nisu optimalni za veliku proizvodnju biljnih bjelančevina
• ekonomska isplativost ovih kultura u Europi
• konkurentnost proteinskih kultura u EU u odnosu na uvezene biljne bjelančevine
• konkurencija u korištenju obradivog zemljišta
• nedostatak istraživanja o uzgoju, agronomske prakse i različite uporabe

Zajednička poljoprivredna politika već pruža niz mjera koje su posljednjih godina izravno ili neizravno poticale proizvodnju biljnih bjelančevina u EU. To uključuje ekološke mjere koje promiču područja ekološkog fokusa i raznolikost usjeva, dobrovoljno povezivanje podrške, istraživanja i inovacije, primjerice, putem fokusne skupine EIP-AGRI.