Biljke su mlade i predstavljaju pravu gozbu za mnogobrojne štetočine
Ovo proljeće je dovoljno toplo i vlažno da je omogućilo preživljavanje velikog broja štetnih insekata. Kako je vrijeme sjetve većine ratarskih kultura iza nas, već sada na izniklima primjećujemo oštećenja nastala od mnogobrojnih štetočina.
Najviše se žale uzgajivači kukuruza, ali ne zaostaju ni proizvođači žitarica, šećerne repe i suncokreta. Mlade biljke su sada u prvim fazama rasta i veoma osjetljive.
Nekoliko vrsta insekata predstavlja zajedničke štetočine. Redovno se javljaju svake godine u manjem ili većem obimu. Kada se prenamnože mogu dovesti do značajnog smanjenja uroda ili uništiti usjev zbog toga je potrebno obaviti pregled usjeva.
Tkivo mladih biljaka je nježno, sočno i puno hranjivih materija. Posebno su osjetljive u fazama klijanja, nicanja i početnog razvoja.
Na parcelama se susrećemo s larvama raznih insekata, grčicama, žičarima, lisnim ušima, tripsima, moljcima, pipama, puževima. Za kukuruz su posebna prijetnja i krupne životinje kao što su ptice, glodari, divlje svinje, srne.
Štetočine mogu da za svoju ishranu koriste podzemne i nadzemne biljne organe ili da polažu jaja. Oni izgrizaju korijenje, ubušuju se u stabljike, jedu listove i mogu da unište cijelu biljku.
Larve žičara su posljednjih godina veliki problem na određenim lokalitetima, posebno kada se sjetva ratarskih kultura obavlja na sveže pooranim livadama, ugarima, u blizini velikih livada, živica i šuma. Svojim izgledom podsjećaju na komadić žice.
Osim na ratarskim kulturama javljaju se i kao štetočine povrća, začinskog i ljekovitog bilja, cvijeća. Larve za ishranu koriste različite uzgajane biljke, a najviše vole krtole, lukovice i sočno korijenje.
Najveće štete pričinjavaju u monokulturnim usjevima. Osim što uništavaju korijenje biljaka smanjuju tržišnu vrijednost krtola krompira, mrkve i sličnih vrsta. U zemlji provedu četiri do pet godina halapljivo se hraneći. Najveću štetu prave tokom proljeća.
Larve majskog gundelja ili hrušta najviše napadaju kukuruz, šećernu i stočnu repu. Najveću štetu prave larve stare četiri godine, jer su najproždrljivije. Mlade se pak hrane na manjim korjenčićima i umanjuju prinos, ali starije mogu u potpunosti da unište usjev. Aktivno počinju da se hrane od kraja aprila, a najbrojnije su u junu i julu. One izgrizaju korijenje, ali ne vole zemljište bogato azotom. Teško se predviđa njihova pojava, ali kada se jave u velikom broju u stanju su da unište zasijanu površinu.
Ova grupa mušica je poznata po tome što polaže jaja u blizini korijenovog vrata biljaka iz kojih se razvijaju larve koje se ubušuju u njezino tkivo. Lako se prepoznaju kao mali, nježni svijetli crvići dužine od 5 do 8 mm koje vidimo u tkivu stabljike kada obavljamo pregled. Možemo ih pronaći i u zrnima koja klijaju.
Za uljanu repicu i druge repe je veoma opasna kupusna mušica koja ima nekoliko generacija, dok je za kukuruz opasnost švedska mušica koja čeka treći list da položi jaja. Najčešće se napad uočava na rubovima polja, više nego u centralnim dijelovima.
Ako imate parcele blizu šume ove životinje će vaš usjev smatrati gozbom. Najviše će stradati monokulture koje se više godina uzgajaju na istoj parceli poput kukuruza ili repe, ali neće poštedjeti ni usjeve žita, krompira, lucerke, djeteline.
Ptice su u stanju da pojedu sve sjeme kukuruza koje smo posijali, a najveće štete nastaju kada se izlijeganje ptića poklopi s hladnim proljetnim danima kada nema druge hrane.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica