Tri generacije Tanasića proizvode gljive: Iz 14 plastenika prispije 500 tona

Početkom 80-ih godina bavio se ugostiteljstvom i uzgajao nekoliko konja, a nakon što je upoznao ljude iz Đakova kod Hrvatske, dolazi na ideju da uzgaja šampinjone. Tako svoju priču započinje Miloš Tanasić, koji u Podnovlju nadomak Doboja na površini od 2.500 metara kvadratnih u 14 plastenika, godišnje proizvede više od 500 tona bijelih i smeđih šampinjona.

"Iako mi se na prvu nije učinio prihvatljiv prijedlog tehnologa iz Hrvatske da od konjskog stajnjaka počnem da proizvodim supstrat za šampinjone, brzo sam se predomislio. Prve šampinjone proizveo sam '89. godine", govori najstariji Tanasić, te dodaje da su kompost radili od otpada, konjskog stajnjaka, slame, pilićnjaka ispod brojlera, sve otpad.

Od početka, pa do danas, mnogo toga se promijenilo u samoj proizvodnji.

"Malo je bilo uzgajivača, a i danas ih ima malo, jer nema velikog tržišta. Nekada je gljiva bila mnogo skuplja, bila je u rangu cijene teletine, međutim danas je to obezvrijeđeno", kaže naš domaćin.

I sin i unuk nastavili proizvodnju šampinjona

Tradiciju porodičnog posla nastavio je i sin Simo, a i unuk Miloš, koji je upravo po djedu i dobio ime. Miloš junior, koji je djedova uzdanica, u početku kao i djed nije bio za ovaj posao, ali lako je zavolio i zavrnuo rukave.

"Ranije sam možda malo i bježao od ovoga, ali kako sam stariji, sve više me privlači to nasljeđivanje i preuzimanje ovog posla. Djedovina ti je to, uzgajaš nešto, stvaraš novi život, ne radiš samo nego stvaraš", govori  unuk, koji poručuje da mu je cilj da ostane na svom imanju, radi i gradi.

Uzgoj jestivih gljiva na talogu kafe, može i u podrumu?!

Tanasići proizvode šampinjone sa trećom fazom komposta koji uvoze iz Srbije i Mađarske, pa je za proizvodnju gljiva neophodno od 19 do 21 dan. Kako govori Miloš mlađi, za rast i razvoj gljive, osim kvalitetnog supstrata, neophodno je obezbijediti i odgovarajuću temperaturu, vazduh treba da bude 17 stepeni, a kompost tri stepena topliji.

"Proizvodnja podrazumijeva prije svega pripremanje prostora, kad se prostor pripremi naručujemo supstrat odnosno kompost, koji kod nas dolazi uglavnom u trećoj fazi, postoji i druga faza gdje mi uglavnom moramo raditi inkubaciju komposta i spremiti ga za pokrivku. A, kada dođe u trećoj fazi mi ga odmah pokrivamo i kroz 15 - 17 dana micelujum se veže za supstrat i polako niče i prvi plod", pojašnjava nam mladi proizvođač, te dodaje da ako su kontrolisani uslovi, mora se kontrolisati i vlažnost komposta, zraka, temperature, higijenski uslovi, klima.

Osjetljiva proizvodnja

Jedan od najzahtjevnijih dijelova proizvodnje je mikorklima, priča nam Simo Tanasić.

"Kada prođe proces inkubacije, kada se krenu obarati te temperature, u tom supstratu, ta mikroklima je najbitnija, treba zadovoljiti od relativne vlage CO2, temperature vanjske, zraka u unutrašnjosti, znači ona treba stvoriti pravu prirodnu mikroklimu u zatvorenom prostoru. Mi je jednostavno stvaramo na vještački način tu prirodnu mikroklimu", kaže Simo.

Mnogi su i problemi sa kojima se suočavaju proizvođači šampinjona, a prije svega tu su razne bolesti gljiva. Najčešće su to suva trulež ili mikogen, to opet kreće iz pokrivke, mora biti pokrivač, te daktilijum, odnosno razlaganje materije gdje nastaje plijesan.

"Ako nismo oprezni u roku od par sati bukvalno 24 sata zna uhvatiti čitavu gljivaru, ako kasno reagujemo i ne primijetimo te bolesti", priča Simom, te dodaje da je higijena osnovni preduslov za njihovo suzbijanje.

"Suzbijamo je jednostavno sa solju. Kuhinjsku so pospemo na tom dijelu gdje je ona i onda samo lokalizujemo daktilijum, mikogen je dezinfekcija pokrivke i bitno je da ga sklanjamo ako primijetimo ranije, jer se preko spora prenosi, možemo zaraziti alat, oruđe, gajbe, s tim sporama", navodi Simo.

U planu je širenje

Sav prinos Tanasići plasiraju na domaće tržište, a kako kažu, prodaja najbolje ide za vrijeme posta kada su gljive najtraženija namirnica. Mlađi Miloš već planira proširenje proizvodnje i podizanje novih plastenika.

"Novi plastenici naručeni su iz Italije, postoji i mehanizam da se sve kompjuterski podesi temperatura i ti uslovi u kojim se proizvodi, ali smo mi planirali još jedan ovakav objekat staviti i onda ih povezati i osposobiti", kaže unuk.

Otac Simo, ističe da je ovo jako specifična proizvodnja, jer da bi gljive bile odgovarajućeg kvaliteta, berba mora biti pravovremena.

"Završni je dio gljiva, da je što kvalitetniju uberemo, da to bude na vrijeme kako bi na tržištu nastupali sa kvalitetom. Ona ne poznaje ni praznik, ni rođendan, ni slavu, krštenje, od nje svi ovisimo", kazao je Simo.

Sa radnom snagom Tanasići nemaju problema, a danas imaju 30 radnika, što kako kažu dovoljno je da proces proizvodnje nesmetano funkcioniše. Korisnici su republičkog podsticaja, a zahvaljujući subvenciji Vlade Republike Srpske od 40 odsto, nabavili su i mašinu za pakovanje.