Provjerite zašto bi se crna rotkva trebala naći na vašem meniju u ovom zimskom periodu i kako je možete sami uzgojiti
Crna rotkva je korjenasto, niskokalorično povrće veoma bogato hranjivim materijama koje blagortvorno djeluje na cjelokupni organizam. To je stara povrtarska kultura što potrđuju razne slike i freske u hramovima drevnih Egipćana. Bila je popularna još u starom Egiptu kao ljekovita i jestiva biljka, a stari Grci i Rimljani su je najviše upotrebljavali za liječenje.
Crna rotkva (Raphanus sativus L. var. niger) spada u porodicu kupusnjača, a kod nas je pomalo zaboravljena vrsta u odnosu na ostale kupusnjače. Ranije se više konzumirala nego danas u "modernoj" ishrani, kada se sve tradicionalno zapostavlja, manje nalazi mjesto iako su njene nutritivne osobine mnogobrojne i vrlo značajne.
Inače, slabe je energetske vrijednosti, ali je vrlo bogata antioksidansima, eletrolitima, mineralima: magnezijum, selen, željezo, kalijum, kalcijum, cink, fosfor. Takođe, obiluje vitaminima (C, A, E, B grupe), prehrambenim vlaknima, proteinima, ugljenim hidratima, mastima. Veliki je izvor vitamina C, naročito ako se konzumira u svježem stanju. Sto grama ovog ploda u svježem stanju obezbjeđuje 15 mg vitamina C.
Smatra se da ova namirnica, zahvaljujući svom sastavu, naročito vitaminu C, jakim antioksidantom koji suzbija slobodne radikale, sprečava stres i smanjuje rizik od bolesti poput kancera, Alchajemerove bolesti. On stimuliše proizvodnju bijelih krvnih zrnaca, jača imunitet pa bi trebala obavezno da se nađe na meniju tokom ovog perioda kako bi bili zaštićeni od virusnih infekcija.
Bijela, crna ili egipatska rotkva? Ako je volite, evo savjeta za pravilan uzgoj
Crna rotkva ima antimikrobno i sekretolitičko dejstvo (razlaže sekret i olakšava njegovo izbacivanje) pa se u kombinaciji sa medom pokazala kao dobra pomoć kod kašlja, bronhitisa, ali u tom slučaju svakako prednost treba dati stručnom savjetu doktora i poštovati prepisane terapije. Izribana crna rotkva i pomiješana sa medom u alternativnoj medicini se dosta dugo (stari Egipćani, Grci i Rimljani) koristi u liječenju oboljenja disajnih puteva, kašlja i bronhitisa.
Ovo povrće ima visok sadržaj vlakana koja podstiču bolji rad digestivnog sistema, kontrolišu nivo holesterola, omogućavaju redovno pražnjenje crijeva, detoksikuju organizam od štetnih materija i jačaju imunološki sistem. Njen ljut ukus i oštriji miris podstiču apetit.
Hranljive materije poput magnezijuma i selena, poboljšavaju cirkulaciju kože glave i doprinose boljem rastu kose.
Crna rotkva ima povoljan učinak na zdravlje žučne kese i jetre. Bogata je antioksidantom glutationom, bitnim za zdravu jetru. Sok od crne rotkve stimuliše lučenje sokova žuči, potpomaže čišćenje žučne kese, a sve to doprinosi boljoj detoksikaciji jetre. Konzumiranjem ovog povrća pomaže obnavljanju crijevne flore, te smanjuje upalne procese u probavnom traktu.
Naučno je dokazano da konzumiranjem ovog povrća ima značajnu ulogu u smanjenju rizika od razvoja karcinoma prostate, debelog crijeva, žuči, jetre, dojke i jajnika.
Ipak, i pored svega navedenog, zanimjljivo je da i pored izvrsnog ukusa i hranjive vrijednosti, rotkve gotovo da ni ne koristimo u prehrani. Uzrok tome je zapostavljanje tradicionalne ishrane i stalna težnja ka modernijim i drugim svjetskim kuhinjama, te mijenjanje ustaljenih prehrambenih navika, kao i nedovoljna informisanost o osobinama ove namirnice i njenog uticaja na zdravlje.
U našoj tradicionalnoj kuhinji rotkva se uvijek služila kao salata ili sastavni dio drugih salata u svježem stanju i to naročito u zimskm mjesecima. Njen specifičan ukus i miris potiče od eteričnih ulja. Svježe rendana je ukusna salata koja osvježava i snabdjeva organizam vitaminima i mineralima, može se jesti sama ili joj se mogu dodati kupus mrkva ili prasa, u zavisnosti koju kombinaciju ukusa volite.
U novijoj kuhinji sprema se i na druge načine kao varivo, a najpoznatija je gusta čorba od crne rotkve i krompira.
Važno je napomenuti da se ne pretjeruje u konzumiranju ovog povrća, treba biti umjeren naročito osobe koje već imaju problema sa žuči, jetrom i bubrezima.
Proizvodnja ove kulture je veoma laka, biljka nije zatjevna u pogledu zemljišta, vlage i ishrane, gotovo da ne obolijeva niti je napadaju štetni insekti. Sije se krajem jula, početkom avgusta, ali se o rokovima sjetve mora voditi posebno briga da se ne preurani jer može dovesti do formiranja grubog i neukusnog korjena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1 do 1,5 cm, razmak redova od 30 do 40 cm.
Korjen se vadi prije jačih mrazeva, može dugo ostati u zemljištu, na gredici da ne izgubi kvalitet i svježinu tako da je možemo vaditi postepeno po potrebi, neposredno prije korištenja čime se zadržavaju njene ljekovite osobine. Dobro podnosi niske temperature čak do - 6 stupnjeva Celzija i bez promjene kvaliteta može se koristiti tokom cijele zime.
Tagovi
Autorica