U redove, kućice ili omaške? Koji način sjetve povrća birati?

Prilikom sjetve povrća u moramo imati u vidu da svakoj biljci koja će se iz sjemena razviti, treba vegetacioni prostor. Najidealniji bi bio krug, ali je to teško izvodljivo, te se odlučujemo za kvadratni ili pravougaoni raspored, kada je riječ o baštenskom načinu proizvodnje povrća.

Ukoliko na jednom mjestu rastu dvije ili više biljaka, onda one koriste hraniva i vodu sa istog vegetacionog prostora, pa nijedna neće moći doseći svoj puni razvoj. Zato raspored sjemena pri sjetvi treba da približno odgovara željenom rasporedu biljaka. Naročito je bitno da se vodi računa o klijavosti sjemena i energiji klijanja.

Zato treba računati samo na procenat klijavih sjemenki, odnosno na klijave sjemenke. Međutim, ni svaka klijava sjemenka neće se razviti u biljku. To posebno važi za sitno sjeme, kod kog su veći gubici kod neravnog zemljišta, predubokog ili preplitkog položaja sjemenke, pokorice zemljišta i slično. Zato pri sjetvi povrća treba imati i "rezervu", koja je veća što je sjeme sitnije.

Kako odrediti dubinu sjetve?

Dubina sjetve vrlo je važna, a može se svesti na jednostavno pravilo da sjeme treba da bude pokriveno slojem zemlje koji odgovara sedmerostrukom prečniku sjemena. Na primjer, prečnik sjemena paprike je oko 3 mm, te za papriku odgovara dubina sjetve od 7 x 3 mm, odnosno oko 2 cm.

Radovi u vrtu u maju: Vrijeme je za sjetvu i presadnju povrtnica

Treba znati da je klijavost za pojedine povrtlarske vrste različita. Sjeme zadržava klijavost za mrkvu, peršun, plavi patlidžan, papriku i crni luk samo dvije do tri godine, dok za kupus, rotkvu, rotkvicu, cveklu, salatu i špinat tri do četiri godine, te za grašak, boraniju, paradajz i krastavac šest do osam godina, ali sve u zavisnosti od uslova čuvanja i od sortimenta.

Tri načina sjetve

Razlikujemo tri načina direktne ručne sjetve: u redove, kućice i omaške sjetvu.

Najčešće se sije u redove. Na malim površinama motičicom se izvuče brazda uzduž kanapa na željeni razmak, sjemenke polože na dno brazde, zagrnu zemljom i malo pritisnu da sjeme dođe u dodir sa česticama vlažnog zemljišta i odmah počne bubriti.

Samo neke vrste povrća siju se u kućice, odnosno po nekoliko sjemenki zajedno, na određenom razmaku u redu, na primjer grah za zrno i mahunar. Ovaj način sjetve ima prednost na težim glinovitijim zemljištima, na kojima se lako stvara pokorica. Više biljaka imaju više "snage" ili energije u nicanju, te bolje i jednoličnije niču. Kasnije je moguće i prorjeđivanje biljaka.

Evo tablice dobrih i loših komšija u vrtu

Omaške se najčešće siju povrtlarske biljke kratke vegetacije i one kojih treba mnogo po jedinici površine – kao što su matovilac, špinat, rotkvica. Bacajući sjeme sa visine, ono se slučajno raspoređuje, a onda grabuljicama ukopa u površinski sloj, bez povlačenja grabuljica. Tako svaka biljka ima više mogućnosti, da dobije manji, ali pravilniji vegetacioni prostor, a više je biljaka po jedinici površine, pa i veći prinos. Ovaj način sjetve ima i svoj nedostatak. Ako se takva leja zakorovi, plijevljenje je vrlo spor i dosadan posao, jer treba dobro paziti gdje je biljka, a gdje je korov.

Pri plijevljenju korova, gdje su biljke posijane u redove ili kućice, korov u međuredovima možemo lako uništiti i motikom, a kasnije samo isplijeviti korove u redovima.

Tri laka načina da uzdignete leje za uzgoj biljaka

Leje ili bankovi su najčešći oblik gajenja povrća u bašti. One omogućavaju dobro planiranje baštenske površine i brže sušenje i zagrijavanje zemljišta.

Ovdje sam naveo načine i dubinu sjetve na malim površinama, baštama i okućnicama, dok se na većim površinama obavlja mašinska sjetva povrtlarskih biljaka.