Ova se bolest javlja tokom ljeta i to od juna do septembra, a biljke mogu biti zaražene plamenjačom u svim razvojnim stadijima, dakle dok su presadnice, mlade ili kada su već razvijene biljke i mogu plodonositi.
Plamenjača tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) je jedna od najznačajnijih bolesti krastavaca, tikvica, dinja i lubenica. Prema osjetljivosti, od navedenih vrsta najveće štete nastaju na krastavcima, zatim dinjama dok su na lubenici i tikvicama štete nešto manje.
Ova se bolest javlja tokom ljeta i to od juna do septembra, a biljke mogu biti zaražene u svim razvojnim stadijima, dakle dok su još presadnice, mlade ili kada su već razvijene i mogu plodonositi.
Na plamenjaču je najviše osjetljivo mlado lišće koje nakon napada bolesti izgleda kao da ga je zahvatio plamen po čemu je bolest i dobila naziv. Upravo po tome je najlakše prepoznati, ali je važno pratiti simptome od početka kako ne biste zakasnili sa zaštitom.
Promjene na listovima tikvenjača se u početku vide kao okruglaste, svijetlo zelene do žućkaste pjege koje su prečnika oko 15mm. Kako bolest napreduje, tako se i pjege šire. Kod krastavaca postaju uglate jer im lisne žile ne dozvoljavaju drugačije pa imaju mozaičan izgled dok su, na primjer kod dinje pjege okrugle.
Kasnije pjege mijenjaju boju u žutosmeđu, a napadnuto lišće se na kraju suši. Na donjoj strani listova se mogu primijetiti i bjeličaste prevlake koje sadrže spore. One lako prelaze na susjedne listove i usjeve pa se tako zaraza može vrlo brzo proširiti na zdrave biljke. Lišće žuti, blijedi, klone i na kraju propada, a biljka koja ima oštećene listove nije u stanju kvalitetno plodonositi. Zaraza se širi vjetrom, vodom, putem kiše, ali i insekti mogu biti prenosioci ove bolesti tijekom vegetacije.
Zbog ovog oboljenja u povoljnim uslovima je moguće i da propadnu cijele biljke. Plamenjača je podložna ljetnim vrućinama pogotovo kada se tokom jutra javlja rosa ili magla. Optimalne temperature za razvoj ove bolesti su od 14°C do 16°C, a pogoduju joj i temperaturne oscilacije kada su tokom noći temperature oko 14°C, a dnevne od 25 do 30°C, tada patogeneza traje samo 4 dana, navodi mr.sc. Milorad Šubić u Glasilu biljne zaštite (3/2019). Za razvoj bolesti potrebna je visoka vlaga, a širenju bolesti u velikoj mjeri pomažu kiša, magla, rosa ili navodnjavanje i to kišenjem.
Ova se bolest često može zamijeniti s bakterijskom pjegavosti (Pseudomonas syringae), a razlika je u tome što tada na pjege "ispadaju", a na lišću ostaju rupe. Takođe su vidljivi i simptomi na peteljkama te vriježama u obliku pjega kao i bakterijski iscjedak svjetlo ružičaste boje na listovima, peteljkama i plodovima.
Važno je pridržavati se plodoreda od tri do pet godina te uklanjati i uništavati zaražene biljne ostatke koji su izvor zaraze. Za uzgoj treba odabrati hibride koji su manje osjetljivi na napad ove bolesti.
Biljke treba saditi na ocjednim terenima. Izbjegavati sadnju u dolinama i uvalama gdje dolazi do nakupljanja magle i na područjima gdje se rosa dugo zadržava, izbjegavati i uzgoj u sjeni.
Zasade u zaštićenim objektima je potrebno često provjetravati ili ventilacijom smanjiti vlaženje biljaka, što se preporučuje kao preventivna zaštita od svih gljivičnih oboljenja. Kako je već rečeno, navodnjavanje kišenjem, odnosno orošavanjem pospješuje bolest stoga treba koristiti "kap po kap".
Od prirodnih preparata poznata je zaštita od plamenjače pomoću svježeg mlijeka. Ova metoda se koristi preventivno i to u odnosu 1:10, odnosno u litru vode se stavi 1dcl mlijeka. Metoda se primjenjuje svakih sedam dana, a nikako nemojte zaboraviti poprskati i donju stranu lišća.
Može se koristiti i kombinacija mlijeka, vode i sode bikarbone, a recept pronađite ovdje.
S obzirom na to da se bolest može javiti kada berba krene, primjena hemijske zaštite može biti ograničena zbog karence. Stoga, u početku rasta treba koristiti preparate s dužom karencom, a kako se približava berba, treba primjenjivati fungicide s kraćom karencom.
Tagovi
Autorica