Omer uzgaja 100 sorti ljutih papričica: "Kucao sam na mnoga vrata, niko ne haje"

"Pa ja živim na selu", bio je prvi odgovor Omera Mešanovića nakon što smo ga zatekli na poslu u mašinskoj industriji, i upitali kako to da CNC operater uzgaja super ljute paprike. Kada završi svoju smjenu, ovaj domaćin iz Donje Međiđa kod Gradačca uputi se u baštu gdje više ni sam precizno ne zna koliko je sorti paprika.

"Ma to samo Bog zna koliko ih imam. Prošle godine je bilo preko 110 različitih sorti, ali mnogo je posla oko toga, treba sve obilježiti, pa sam ove sezone malo smanjio broj na negdje oko 80 sorti, ali sam povećao broj biljaka", priča nam Mešanović koji je ovu proizvodnju počeo sasvim slučajno prije nekoliko godina.

Sjeme stiglo od Austrijanca

I on je jedan od protagonista da se na selu ne može živjeti bez bašte, pa kada je napravio kuću uz nju je odmah posadio standardno povrće koje većina domaćinstava uzgaja. Onda je, igrom sudbine, sjeme čili papričice stiglo u Donju Međiđu.

"Rodica od moje supruge nam je to donijela od jednog Austrijanca koji ih uzgaja iz hobija. Probao sam da vidim hoće li to kod nas uspjeti. Znate kako je, čovjek nema pojma o nečemu, a pušta se u avanturu, nit zna šta je čili, niti kako se uzgaja, tretira, prihranjuje", iskreno veli Omer, kojeg početno neznanje nije zaustavilo.

Pomalo se, dodaje, usavršavao, ušao u grupe na internetu koje okupljaju uzgajivače, povezao se i razmjenjivao iskustva sa ljudima izvan BiH. Njima su bile interesantne naše sorte slatke paprike, a Omeru čili, pa su razmjenjivali sjemenke. Danas ima zaokruženu proizvodnju od sjemena, preko sadnica do ploda i gotovih proizvoda - sušene paprike, sosova, umaka, tinktura.

"Prodajem ih najviše po BiH, preko interneta. Sve sam uradio što sam mogao, dostigao vrhunac, samo je u biti ostalo da pronađem nekoga da uzima veću količinu, da osiguram plasman", priča Mešanović koji je ove godine zasadio 1.200 biljaka na nešto više od pola dunuma zemljišta.

Kompletna proizvodnja je na otvorenom, pa je ove godine vodio bitku s vremenom, te suša te niske temperature, ali dobro je kaže prošlo, zadovoljan je svojim uspjehom, iako bi on bio daleko veći da ima plastenik.

"Gdje god sam pokucao na vrata, niko nije imao sluha za to što radim. Obraćao sam se svima, samo obećavaju, niko ne haje. Volio bih imati plastenik od 200-300 kvadrata. To su biljke koje mogu da daju plodove do 11. mjeseca, jer konstantno cvjetaju, ako imaju adekvatne uslove i temperaturu", priča nam i dodaje da mu već sada stradavaju jer su na otvorenom, a nekoliko noć se temperatura spuštala do šest, sedam stepeni, a ona već ispod 10 stepeni ne može da vrši vegetaciju.

Izmet golubova

No, uspio je kaže i po suši dosta uzgojiti. Zalijevanje je riješio sistemom „kap po kap“ i za njega koristi samo čistu vodu, a za prehranu koristi fermentirano đubrivo, odnosno izmet od divljih golubova, koji sam skuplja, ali to ne pušta u sistem, već ručno na 7 do 10 dana zalije svaku biljku.

"Golubove sam pustio na tavan, donose mi sreću i jako dobru prehranu, u izmetu je i kalijum i natrijum i azot", kaže Omer priznavši da je zbog njih imao problema sa suprugom. Bilo je kaže i galame, jer sve isprljaju, ali zasad je supruga popustila.

Od najkvalitetnijih plodova, još u punom jeku berbe ostavio je sjeme, pa ga već sada ima i u ponudi za one koji su zainteresirani za ove ljute plodove. "Pravim selekciju, neke moram izolovati, jer je mnogo biljaka na jednom prostoru. Već privodimo kraju berbu i preradu, sjeme smo sakupljali i odvojili, lagerovano je za prodaju, pa neka se javi ko želi", dodaje naš sagovornik.

U bašti plodovi još pristižu, a Omer svakog dana nabere oko sedam kilograma i stavlja u mini sušaru koju je nabavio, a kasnije će, kako kaže, sve to preraditi. Ni sam ne zna koliko godišnje ubere, ali svaka biljka u prosjeku daje oko pola kilograma ploda, teških od 5 do 15 grama.

Ljuće od najljuće

Svaku sortu papričice koju je do sada uzgojio i sam je probao, priča nam. Neke od njih su ekstremno ljute, čak i ljuće od one koja je po Ginisu registrirana kao najljuća, a Omer je se dobro u to uputio i svakodnevno prati novosti o sortama.

"Po Ginisu je bila najljuća registrirana Carolina Reaper, davno je zaposjela na taj tron, kad je izmjerena ljutina od 1.6 do 2,2 miliona Scovillea (mjerna jedinica "ljutine", op.a). Uzgojio ju je Ed Currie. Međutim, sad je isti čovjek uradio sortu Pepper X, izmjerena je 2.693.000 ljutine, ta još nije puštena na tržište", prezentuje ovaj uzgajivač iz Gradačca k'o iz rukava informacije.

Ipak, misli da ima mnogo ljućih od ovih koje su registrirane, poput na primjer "Zmajevog daha" kojeg i sam uzgaja. A za one samouvjerene, koji hrabro pretjeraju sa zalogajem papričice, savjetuje - spas je u mlijeku.

"Samo mlijeko i mliječni proizvodi poput jogurta i kiselog mlijeka mogu pomoći kada se čovjek oljuti paprikom, sok i voda ni slučajno ne dolaze u obzir", zaključuje na kraju našeg razgovora domaćin iz Donje Međiđe, čije proizvode možete naručiti na njegovom Facebooku profilu.