Stjenice su postale neizostavna tema svake godine kod voćara i povrtara. Nakon nekoliko godina prilagođavanja, posljednjih godina počele su da prave veliku štetu na povrću, ali i voću. Što je najgore, biće ih sve više.
Kažu da stjenice, a mnogi ih zovu smrdibubama, donose sreću i novac što, naravno, nema veze sa stvarnošću, naročito kada se u jesen, na deseine njih zavuče iznad štokova vrata pa uleti u kuću nakon otvaranja. Kada ih eliminišete širiće se prilično neugodan miris koji, malo teže, izvjetri. Napadaju i ljude, ali u smislu da osjećaju toplinu ljudskog tijela, što se takođe dešava u jesen, kada se spremaju za zimsko mirovanje.
Dakle, za početak ne vjerujte svemu što pročitate na internetu, mnoge tvrdnje su neutemeljene - pa bilo da šire optimizam da ćete se obogatiti ili paniku da je tobože neko stjenice po nama posuo iz aviona.
Prelazeći na ozbiljniji dio teme dolazimo do toga da su smeđa mramorasta stjenica, Halyomorpha halys, i zelena stjenica, ili južna, zelena smrdibuba, Nezara viridula, najčešći napadači na brojne povrtarske i voćrske kulture. Najviše su ugrožene kruška, jabuka, lješnik, trešnja, ali i šljive, breskve, nektarine. Od povrća, napadju blitvu, kupusnjače, tikve, patlidžan, paradajz, papriku.
Naročito su aktivne u vrijeme tropskih talasa tokom avgusta i septembra kada većina povrtara gubi snagu da se obračunava s njima jer imaju i do pet generacija godišnje, koje se preklapaju i zajedno napadaju biljke. Obožavaju visoke temperature i dok većina insekata miruje, one kolo vode na plodovima i listovima voća i povrća.
Skupina sivkastih jaja na naličju listova znak su da je napad u pripremi. Ne miješajte ih sa žutim jer postoji šansa da je riječ o jajama bubamara, a božije ovčice se ne uništavaju.
Stjenice svojim usnim aparatom sisaju sokove iz pokožice plodova voća i porća, koji se deformišu i gube boju, ako su dostigli punu veličinu. Na primjer, paradajz će oko peteljke biti narandžaste boje, a ostatak ploda će biti jarko crven. Takođe, osjeti se neprijatan miris oko stabljike i plodova jer stjenice luče slinu kojom se mogu prenijeti bakterije i virusi.
Interesantno je da se miris osjeti i na stablima voćaka, između listova, jer se odrasli imago zavlači svuda gdje je toplije.
Imajući u vidu da je riječ o invazivnim vrstama porijeklom iz Azije, mjere borbe nisu lake, iako su se ove štetočine prilagodile evropskim uslovima. Tvrd skelet otporan je na većinu insekticida, a najefikasniji su oni koji su zabranjeni. Postoji nekoliko aktivnih materija insekticida koje ih, privremeno, tjeraju od voća i povrća ali, treba voditi računa o karenci. Stiču otpornost, što je dokazano, pa će suzbijanje biti sve teže.
Kada je riječ o organskim sredstvima, Neem ulje se, po svemu sudeći, nije pokazalo kao dobra opcija. Obratite pažnju kad radite s uljem jer nije dobro ako ste u šorcu i ako vam pada na kožu. Peći će vas koža, kao što bi trebao oklop stjenice, nakon upotrebe ulja.
Zato je tu sirće za salatu s devet odsto alkohola, koje ih tjera dva do tri dana. Pomaže i bijeli luk pomiješan s vodom u kojoj su, više od mjesec dana, otopljeni kopriva, maslačak, gavez, cimet, biber. Odlična opcija je hidrogen peroksid, ali 30%-tni. Čuvajte oči i kožu, ako ne želite da s opekotinama provedete noć. Cimet i biber mogu i sami da se koriste.
Ipak, najbolji rezultat postiže se sa čili paprikama, što ljućim, ili ljutom mljevenom paprikom - 100 grama u 10 litara vode, ali dobro da se procijedi. Stjenice ne podnose kapsaicin iz paprika. Može i smjesa čilija, bibera, bijelog luka i cimeta. Ako vam bašta ili plastenik budu mirisali na ove začine, stjenica neće biti nekoliko dana. Bolje da ne pada kiša.
U narednim godinama, stjenice će morati da se prilagode i na sredstva na bazi morskih algi koja, takođe, ometaju njihov napad na biljke. Dakle, stjenice su među nama i ostaće tu. I biće još jači napadi jer će se, s klimatskim promjenama, odnosno, povećanjem dnevnih temperatura, stvarati i uslovi za jaču pojavu stjenica i njihovo još bolje prilagođavanje životnoj sredini.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
