Na koji način povećati proizvodnju bijelog luka

"Niski prinosi bijelog luka često mogu biti rezultat nedovoljnog poznavanja biologije i tehnologije gajenja kao i korištenja sadnog materijala iz merkantilne proizvodnje," ističe Nada Lazović Đoković, stručnjak za ratarstvo u vranjskoj Poljoprivredno savjetodavnoj i stručnoj službi.

Zahtjevi bijelog luka prema uslovima spoljne sredine

Ona poručuje povrtarima da bijeli luk nikako ne sade na zasijanim mjestima ili u voćnjacima jer će u takvim uslovima obrazovati sitne glavice. Bijeli luk je veoma osjetljiv na sušu, tako da se uslijed nedostatka vlage ostvaruju veoma niski prinosi. S obzirom da se bijeli luk najčešće gaji bez navodnjavanja, nedostatak padavina u maju i junu sprečava formiranje normalno krupnih lukovica, što znači da bi u takvoj situaciji dva do tri zalivanja doprinjela ostvarivanju stabilnih prinosa. Kada je u pitanju navodnjavanje, postoje određene razlike u odnosu na sortu odnosno vrijeme navodnjavanja. Jesenji bijeli luk kritične faze prolazi u uslovima povoljnije vlažnosti tako da daje zadovoljavajuće prinose i bez dopunskog navodnjavanja, međutim, svako dopunsko zalivanje naročito pri visokim temperaturama daje pozitivan efekat.

Oktobar je idealan za sadnju bijelog luka

Za uspješno gajenje i visokoproduktivnu proizvodnju bijelog luka neophodno je voditi računa o izboru zemljišta. Najbolji rezultati se postižu na plodnim zemljištima dobre strukture, nezaokorovljenim višegodišnjim korovima i povoljnog vodno - vazdušnog režima.

Lazović Đoković dodaje da ciklus proizvodnje bijelog luka započinje već pri izboru parcele i predusjeva. Dobri predusjevi za ovu povrtarsku vrstu su kulture koje rano napuštaju parcele i ostavljaju ih bez korova. Nije preporučljivo gajiti bijeli luk poslije kukuruza i šećerne repe, zbog primjenjenih pesticida.

Osnovnu obradu kod jesenje sadnje preporučljivo je obaviti i predsjetvenu pripremu jer ostaje malo vremena za ovu operaciju, dok za proljetnu sadnju priprema se obavlja rano u proljeće čim je moguće ući u parcelu, da se ne bi kasnilo sa sadnjom. Zadatak predsjetvene pripreme je da obezbjedi pokrovni sloj od 2 do 3 cm iznad vrha čena, zavisno od vremena sadnje. S obzirom da bijeli luk ima povećane zahtjeve za plodnost zemljišta, to znači i potrebe za obilnijim đubrenjem u formi lako pristupačnih hraniva. Dopunska mineralna ishrana, odnosno prihranjivanje, neophodno je u fazi najintenzivnijeg formiranja listova, sa preostalom predviđenom količinom hraniva, u jednom od dva navrata, u zavisnosti od stanja usjeva.

Priprema sadnog materijala

Priprema sadnog materijala se sastoji od odvajanja čenova od stabla, izboru čenova za sadnju i dezinfekciju sadnog materijala. "Za sadnju se koriste krupni čenovi bez obzira na položaj koji imaju na stablu jer je poznato da najkrupniji čenovi daju krupne lukovice. Dezinfekcija sadnog materijala se obavlja nekoliko dana pred sadnju, ako je sadnja mašinska, ali se radi i kod ručne sadnje. Ovom mjerom se sprečava razvoj i širenje bolesti, koje se sa čenova prenosi na mladu biljku, te kasnije intervencije neće imati uspjeha. Koriste se fungicidi cineb, ditan i drugi prema propisanoj koncentraciji u trajanju od 10 do 20 minuta, nakon čega se vrši sušenje ili sadnja," podvlači Lazović Đoković

Prema njenim rečima bijeli luk se sadi ručno ili mašinski. Mašinska sadnja se obavlja sadilicama na većim površinama. Nedostaci ove proizvodnje se ogledaju u nepravilnom položaju čenova koji zbog ovog oblika mogu zauzimati obrnuti položaj. Ovakav položaj usporava klijanje i početni porast što se kasnije odražava na formiranje sitnijih i neujednačenih lukovica, koje neće imati tržišnu vrijednost, a sve to smanjuje prinose čak i do 40%. Iz ovih razloga ručna sadnja ima prednost nad mašinskom.

Optimalni rok sadnje u našim uslovima za jesenji bijeli luk je prva polovina oktobra mada i nešto kasnija sadnja do kraja oktobra ne utiče na smanjenje prinosa. Sorte proljetnog bijelog luka posebno reaguju na svako kašnjenje u sadnji. Sa porastom temperature proljetni bijeli luk formira slabiji korjenov sistem koji nije u stanju da ishrani nadzemni dio biljke te se formiraju sitnije lukovice.

Dubina sadnje

Kada je riječ o dubini sadnje, neophodno je da se vodi računa da li su u pitanju sorte jesenjeg ili proletnog bijelog luka. Kod pliće sadnje uslijed intenzivnog rasta korijena vrlo često dolazi do izbacivanja čenova na površinu i sušenja jer se dio korijena nalazi van zemlje, dok je kod preduboke sadnje usporeno nicanje te biljka zaostaje u nicanju. "Razmak sadnje kod bijelog luka uslovljen je sortom, krupnoćom čenova i načinom sadnje. Kod jesenje sadnje gdje su čenovi krupniji i same biljke robusnije, međuredno rastojanje je od 40 do 50 cm, a rastojanje je u redu 7 do 10 cm, dok kod proljetne sadnje je 30 - 40 cm između redova i 6 - 8 cm u redu. Količina sadnog matrijala se kod jesenjeg bijelog luka kreće od 1.400 do 1.800 kg, a kod proljetnog od 800 do 1.400 kg," kaže Lazović Đoković.

Bijeli luk se skida kada su listovi zeleni, a korijen je još uvek živ. Upravo iz tih razloga pri berbi je potrebno potkopavanje, a ne čupanje, jer korijen odumire kada se listovi sasvim osuše. Jesenji bijeli luk stiže za vađenje u prvoj dekadi jula, a proljetni krajem jula. Nakon vađenja bijeli luk se suši na parceli ili na promajnom mjestu.

Ukupnu proizvodnju je moguće povećati uvođenjem savremenih sorti, primjenom sortne tehnologije i korištenjem deklasiranog sadnog materijala. Proizvodnja bijelog luka samo na taj način može da bude isplativa investicija.