Rasad paradajza najčešće se proizvodi u zaštićenom prostoru, dok se za kasno uzgajanje može proizvesti na otvorenom polju i na otvorenim gredicama. Najbolji objekti za ovaj posao su oni koji imaju mogućnost dopunskog zagrijavanja zraka i zemljišta.
Suvremena proizvodnja paradajza nezamisliva je bez proizvodnje tog povrća iz rasada. Glavni razlog je to što se rasad uzgaja u kontroliranim uslovima, pa se biljke optimalno razvijaju. Od uslova uspijevanja u tom periodu ne zavisi samo vanjski izgled, već i mogućnost da biljka ranije ili kasnije cvjeta te ostvari visok prinos. Za svaki hibrid paradajza rasad mora biti optimalno razvijena, a to omogućava brzo obnavljanje korijena i daljnji rast biljaka.
Prema riječima diplomiranog inženjera poljoprivrede Borka Ivanovića, rasad paradajza najčešće se proizvodi u zaštićenom prostoru, dok se za kasno uzgajanje može proizvesti na otvorenom polju i na otvorenim gredicama. Najbolji objekti za ovaj posao su oni koji imaju mogućnost dopunskog zagrijavanja zraka i zemljišta. U objektima sa grijanjem proizvodi se rani rasad, koji se sadi 60-80 dana nakon nicanja i najčešće se proizvodi pikiranjem. Objekti bez dopunskog zagrijavanja služe se za proizvodnju srednje ranog ili kasnog rasada, jer je u njima sjetva moguća tek u martu za vrste otpornije na mraz. Međutim, pri uzgajanju rasada, bez obzira na tip objekta, moraju biti osigurani optimalni uslovi koji se razlikuju u zavisnosti od vrste i sorte povrća.
Ivanović podsjeća na to da postoje rani, srednje rani i kasni rasad paradajza, a on takođe može biti rasad "golih žila" ili se može uzgajati u saksijama i kontejnerima. Rani rasad presađuje se u fazi kotiledona ili prvog pravog lista. To je najčešći način uzgajanja za proizvodnju u plastenicima i rano uzgajanje u bašči. Gusti rasad je najčešće namijenjen za uzgoj srednje ranog i kasnog povrća na njivi, a rijeđe za uzgajanje u zaštićenoj bašči. Rasad iz saksija, to jest hranljivih kocki, "džifi" saksija, kontejnera i plastičnih vreća dobija se sa pikiranjem ili bez njega.
Bez pikiranja se uzgajaju vrste koje ne podnose presađivanje, kao i vrste koje se uzgajaju u takozvanoj industrijskoj proizvodnji i pri sjetvi piliranog sjemena. Pri proizvodnji rasada na zemljištu pokrivenom plastikom potrebno je unijeti 3-5kg zrelog stajnjaka i 30-80g NPK đubriva po kvadratnom metru. Kada je riječ o uzgoju rasada u saksijama, hranjivim kockama i kontejnerima, njih treba napuniti kvalitetnom smjesom. Borko Ivanović naglašava da za proizvodnju rasada treba koristiti kvalitetno sjeme visoke biološke vrijednosti dodajući da je sjeme prije sjetve neophodno dezinficirati preparatima za zaprašivanje.
Vrijeme sjetve u zaštićenom prostoru se utvrđuje prema vrsti, namjeni i mjestu uzgajanja, to jest prema klimatskim uslovima regije. Sjetva se može obaviti ručno ili mašinski, na međuredni razmak 5-10cm i razmak u redu 1-5cm. Treba reći i to da sjetva u redove ima prednost, jer se sjeme bolje raspoređuje. Sjeme se nakon sjetve pokriva slojem sitnog, prosijjanog komposta ili zemljišne smjese. Sjetva u saksije, hranjive kocke ili plastične vreće primjenjuje se za sve vrste koje slabije obnavljaju korijen ili koje su osjetljive na povredu korijenovog sistema. Za sjetvu paradajza u saksije, hranjive kocke ili kontejnere, treba koristiti sjeme visoke biološke vrijednosti.
Svako sjeme treba dati novu biljku i zato se u saksije sije samo po jedna sjemenka. Sada postoji veliki broj sistema kontejnerske proizvodnje kao što su "paper pot" sistem ili "culto" sistem. Zatim "speedling" sistem za koji je karakteristično da proizvodnja rasada traje relativno kratko.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor
