Gaji se zbog sočnog i ljutog korijena, koji se upotrebljava kao salata za razna jela. Ima veliku hranljivu vrijednost
Hren se gaji u velikom broju zemalja Evrope, Azije i Amerike. Kod nas je manje rasprostranjen, iako je njegovo gajenje rentabilno. Zarada koja se dobija od hrena gotovo je uvijek prilično visoka.
Porijeklom je iz Evrope i Rusije, a po pravilu, smatra se ruskim povrćem, jer se u drugim evropskim zemljama dugo nije gajio. Obični ili gajeni hren (Armoracia rusticana) je višegodišnja biljka, sa korijenom (podzemnim stablom) koje je valjkasto, glatko, žute boje. Za ishranu se koristi korijen jednogodišnjeg ili dvogodišnjeg hrena.
U ishrani našeg stanovništva gaji se zbog sočnog i ljutog korijena koji se upotrebljava kao salata uz razna jela. Ima veliku hranljivu vrijednost. Sadrži oko 23 posto suhe materije, od čega 12 posto ugljenih hidrata, do 4,5 posto bjelančevina i do 2,3 posto celuloze. Od mineralnih materija ima najviše kalijuma i kalcijuma, zatim fosfora i sumpora, magnezijuma.
Hren: Ljekoviti korjen vadi se krajem jeseni - zdrav i svjež i kao prerađen
Po sadržaju vitamina C (oko 120 mg) ispred većine je drugih vrsta povrća. Sadrži u znatnim količinama i vitamine kompleksa B, naročito vitamin B1. Kalorična vrijednost mu je prilično visoka. Lišće je takođe jestivo i manje je ljuto nego korijen. Bogato je vitaminima, hlorofilom i mineralnim materijama. Koristi se kao dodatak salati i u obliku variva. Od lišća može da se pravi i sarma.
Njegov specifičan miris i ljut okus potiče od eteričnog ulja, koje omogućava stvaranje sokova za varenje i poboljšava apetit. Zbog postojanja tog ulja u obliku glikozida, korijen hrena dobija žućkastu boju. Sadržaj ovog ulja je od 50 do 215 mg na 100 g hrena.
Ljekovitost hrena se ogleda u liječenju jetre, opekotina i herpesa, a štiti i od prehlade. Naročito je pogodan pri liječenju bronhitisa, astme i tuberkuloze. Preporučuje se osobama koje nemaju dovoljno stomačne kiseline, onima koji pate od nadimanja ili imaju lijena crijeva. Ne preporučuje se onima koji imaju zapaljenje sluznice želuca i crijeva, čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, a ni osobama koje imaju oboljenje bubrega. Kao lijek se koristi protiv skorbuta, reume, raznih plućnih bolesti i kašlja.
Glavna berba je u jesen (kraj oktobra, početak novembra) kada lišće požuti i prečnik korijena iznosi najmanje dva centimetra. Međutim, može se brati i tokom cijele godine. Treba izbjegavati vađenje po smrznutom zemljištu, jer se prekinut ili povrijeđen izdanak kvari i gubi upotrebnu vrijednost. Rano proljetno vađenje izbjegavati, jer vlažno i hladno vrijeme posredno utiče da dobar dio hrena ostane nepovađen.
Prije vađenja, pokosi se i odstrani lišće sa parcele. Vadi se posebnim plugovima koji mogu da izoru korijen sa dubine od 50 cm. Duboko izoravanje je neophodno kako se ne bi oštetilo jednogodišnje korijenje, koje će služiti kao sadni materijal sljedeće godine. Izoravanje se obavlja u suprotnom smjeru od smjera sadnje.
Za vađenje korijena je moguće koristiti iskopače korjenastog povrća, vadilice za krompir, kombinacije iskopača i vadilica, kombajne. Na malim površinama mogu se koristiti ašovi, krampovi, vile za vađenje hrena. Ovaj posao je veoma težak i treba voditi računa da korijenje bude neoštećeno ili sa što manje oštećenja, kao i da vađenje bude što temeljnije jer se danas hren sve više proizvodi u jednogodišnjem ciklusu.
Sa glavnog zadebljalog korijena se odstranjuju glave i bočno korijenje, korijen se klasira i odmah sprema u hladnjače, gdje se na temperaturi od - 2oC čuva do trenutka korištenja. Povađeni korjenovi mogu se, poslije čišćenja od zemlje i odstranjivanja bočnih žila i žilica, trapiti u umjereno vlažan pijesak. Tada se čuvaju na 0oC do 10oC, pri relativnoj vlažnosti vazduha 85 do 95 posto.
Bočno jednogodišnje korijenje, koje je duže od 20 cm priprema se kao sadni materijal za iduću godinu i čuva na već opisane načine. Dvogodišnji korjenovi se klasiraju u dvije klase. Prvu čini korijenje prečnika većeg od tri centimetra, a drugu korijenje prečnika dva do tri centimetra.
Prinosi su od 10 do 15 t/ha. Od toga je oko 70 do 80 posto konzumno dvogodišnje korijenje hrena, a ostatak od 20 do 30 posto je bočno i sitno jednogodišnje korijenje koje se se koristi za industrijsku preradu. Sa jednog hektara moguće je proizvesti oko 100.000 jednogodišnjih reznica hrena.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor