Za koga uzgajamo voće i povrće, kad je vrijednost uvoza 320 miliona KM, a poticaja duplo manje?!

Više nije riječ o potražnji na tržištu, potrebama stanovništva, odnosno, kupaca niti o kvalitetu domaćeg proizvoda. Radi se o nepravednoj borbi naših proizvođača sa uvoznim lobijem. Poražavajući rezultat vanjsko-trgovinske razmjene BiH za 2020. godinu u nekim segmentima poljoprivrede izgledao je ovako - u sektoru proizvodnje voća i povrća uvozni lobij je pobijedio za 320 miliona KM.

Za meso i mesne prerađevine uspio je osigurati 200 miliona KM. Mlijeko i mliječni proizvodi 60 miliona KM za uvoz, flaširana vode 100 miliona KM. Niti jednu utakmicu nažalost domaći poljoprivrednik nije pobijedio. Krajnje je vrijeme da se institucije prestanu baviti poslijedicama. Konkretne mjere su hitno potrebne koje će riješiti uzrok. Ako se uvozni lobij ne može pobijediti, za početak je dovoljno uspostaviti ograničenja, odnosno, takse, carine ili prelevmane koji jedino mogu smanjiti godišnje milionske deficite u razmjeni poljoprivredno - prehrambenih proizvoda.

Svi snosimo dio odgovornosti

Izvještaji sa silnim potrošenim milionima maraka i ogromnim ostvarenim minusom u plasmanu, nameću brojna pitanja. Jesmo li zaista u takvoj situaciji i potrebi da nam treba 100 miliona KM uvozne flaširane vode ? Je li mlijeko  domaćeg farmera zaista tako loše kvalitete ili visoke cijene pa je slaba potražnja u marketima ? Može li strano uvezeno juneće meso sumnjivog porijekla biti kvalitetnije od domaćeg uzgoja !?

Poticaji: Počinje borba za minimum 3% sredstava od ukupnog budžeta

I kad se sve to izanalizira, sagledaju potrebe i naši proizvodni kapaciteti ostaje sigurno potreba za uvozom određenih proizvoda, ali zasigurno ne u ovolikom prošlogodišnjem milionskom obimu. Država i institucije su te koje štite domaćeg proizvođača, iz primjera i izvještaja je očito suprotno. Međutim, postoji i dio pojedinačne odgovornosti, u momentu kada na policama marketa biramo određene artikle. Ovakvih pojava će uvijek biti, sve dok država ne započne sa zakonskim mjerama zaštite BiH proizvedene robe, to pojedinačno svako može uraditi forsirajući svijest o domaćem uzgajivaču.

Dio uvoznih miliona usmjeriti farmerima

U Bosni i Hercegovini je prema evidencijama preko 2,2 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je 1,6 miliona obradivog. Na tim površinama oko 350.000 seoskih domaćinstava, porodičnih gazdinstava svakodnevno proizvodi voće, povrće, mlijeko, meso. Nevjerovatan je podatak da je za uvoz voća i povrća u prošloj godini izdvojeno 320 miliona KM, a za unapređenje pomenutih kapaciteta i domaćih poljoprivrednika u cijeloj BiH, izdvojeno je (Program poticaja FBiH i RS-a) duplo manje - svega oko 160 miliona KM.

Da se samo dio uvoznih potrošenih miliona za voće i povrće usmjerio na domaću proizvodnju, kakvi bi tek rezultati bili ako je u prošloj godini proizvedeno u cijeloj zemlji 130 hiljada tona šljive, 66 hiljada tona jabuke, 23 hiljade tona kruške, 18 hiljada tona grožđa... ?!

Razumljivo je i potrebno trošiti novac na uvoz banana, kiwija, ananasa, ali trošiti milione na šljive, jabuke i kruške je suludo i nema nikakvo opravdanje osim da je diktirano uvoznim lobijem.