Hazim Kukuruzović - čovjek kojem BiH treba biti zahvalna: Šljiva me školovala

Ako izostavimo Huseina kapetana Gradašćevića, prvo naredno po čemu je Gradačac poznat je šljiva. U ovom kraju to nije "samo voće", ona je othranila i pomogla u stvaranju brojnih članova akademske zajednice BiH. Možda je ponajbolji primjer Hazim Kukuruzović. Gradačanima je dobro poznat jer je jedan od krivaca što je ovaj grad danas i mjesto najstarije sajamske manifestacije. 

Naime, proteklog vikenda je završeno 49. izdanje Sajma šljive, koji se održava od 1969. godine. Upravo je Kukuruzović jedan od njegovih idejnih tvoraca. Nije se, kaže, nadao da će doživjeti sve ovo i da ga je neko pitao "ne bi mu vjerovao".

"Ja sam dijete iz ratarsko-voćarske porodice i šljiva je moja škola, šljivu prodamo i onda kupujemo namirnice za život. Moji roditelji su me sa šljivom poslali na fakultet. Ja sam tamo zahvaljujući šljivi i ona je moja obaveza, vratio sam joj dug ovim sajmom", ispričao je on.

Kako je nastao sajam?

Ovaj 81-godišnji penzionisani inženjer, nekadašnji sportista, rukometaš, rekreativni trkač i planinar bio je jedan od osam idejnih tvoraca sajma u Gradačcu. Osim njega to su Vaso Stojčević, Pavle Tišma, Sadik Šehić, Đorđe Mitrović, Nikola Slavuljica, Momčilo Kojić i Dragan Popović. Te 1967. i 68. godine, Hazim i grupa prijatelja provodila je vrijeme razgovarajući o tome kako grad treba oživjeti i dati mu neko novu priču. Uz šalu i neformalni razgovor, spontano se prešlo na temu kulture, uz zajedničku konstataciju kako se tih dana u Gradačcu ništa nije dešavalo te da vlada prava ljetna monotonija.

Razgovor je nastavljen u smislu kako bi trebalo nešto organizirati i oživjeti malu čaršiju. S obzirom na to da je nekoliko puta pomenuta šljiva, sama po sebi nametnula se pomisao da bi se uz pomoć poljoprivrednih proizvođača mogla organizirati izložba šljive koja bi bila obilježena i muzičkim programom. Ideju je, zapravo dao i obrazložio Vaso Stojčević. U konačnici su dogovorili da se izložba nazove Dan šljive.

"U početku 1968. godine je to bila turistička manifestacija - Berba šljiva, koja nije nigdje adekvatno zabilježena. Djevojke su u narodnim nošnjama, u kočijama išle u Mionicu, brale šljive i pravile šetnju kroz grad gdje su se i pjevale pjesme. A malo pjesama o šljivi ima, a mi smo htjeli da ima i pjesmu o šljivi i Gradačcu, što smo na kraju i uradili. Nastala je pjesma ‘Djevojko lijepa, šljivu oberi’", priča Hazim.

Od katastrofe do manifestacije

Za sljedeću godinu su se pripremali da prošire manifestaciju na pečenje rakije i sušenje šljive. Ta 1968. godina je bila transformacija od toga šta će se raditi i kako će se verifikovati Gradačac, do sajma, odnosno tadašnjeg "Dana šljive" 1969. godine.

"Ali 1969. godine, rodi šljiva, prelama se. Jugoslovenska štampa pisala je da nemaju kapacitete, nema sušnica, izvoz niko nije obezbijedio, katastrofa jedna. Nama je tada sinulo da napravimo manifestaciju ozbiljniju od šljive, gdje ćemo napravit izložbu, pozvati naučne skupove, a između ostalog organizirati i zabavnu manifestaciju. Tako se i došlo na ideju o organizovanju Dana šljive", istakao je, dodavši kako je narednih deset godina bio u organizaciji sajma.

Spuštena zavjesa na 49. Sajam šljive - najkvalitetniji med stigao iz Bara

Turistička zajednica grada Gradačca uručila mu je ove godine nagradu za doprinos i afirmaciju, kao i priznanje agronomu Vahidu Bešireviću za životno djelo u zaštiti i očuvanju autohtonih sorti jabuka i krušaka u Bosni i Hercegovini.