Tokom aprila u košnicama ima sve više nektara i cvjetnog praha, a pčele se pripremaju za bagremovu pašu. Ojačavaju se pčelinje zajednice, a to se postiže izmjenom mjesta nastavaka, prihranjivanjem, spajanjem slabih s jakim društvima.
Pčele u aprilu uveliko posjećuju cvjetove voćaka i livadskog bilja i u košnice unose obilje nektara i polenovog praha. Oni pospješuju razvoj pčelinjeg gnezda i doprinose snaženju društva poslije prezimljavanja.
Košnice se otvaraju po finom vremenu, kada nema vjetra i kad je temperatura iznad 16 stupnjeva. Prvo se utvrđuje jačina zajednice, zatim količina legla, zalihe hrane, zdravstveno stanje pčela i kvalitet saća. Ovi podaci su neophodni da bi se društvo eventualno pojačalo ili iz njega pčele oduzele i dodale slabijem.
"Ako je leglo kompaktno i jasno se ocrtavaju šestostrane radiličke ćelije s poklopcima svježe boje - znači da je zdravo. To je, ujedno, i dokaz da je matica kvalitetna. Šareno leglo, izmješano sa nepoklopljenim, ukazuje na neki nedostatak i loš kvalitet matice. Zbog toga treba pažljivo pregledati i poklopljeno i nepoklopljeno leglo, a istovremeno se uvjeriti da li su larve zdrave", kaže pčelar, Spasoje Rajović i dodaje da se količina meda procjenjuje po težini ramova.
Prilikom podizanja okvira provjerava se i saće. Izvitopereno, staro i pljesnivo se odstranjuje ili pomjera na kraj košnice.
Ako se pčelama ostavi malo hrane pri uzimljavanju, naročito cvjetnog praha, biće usporen razvoj legla, ali i glavne paše. Zbog toga je u aprilu neophodno prihranjivanje, a po potrebi se iz rezerve dodaju ram ili dva, meda i polenovog praha.
Na ovaj način pčele se podstiču da bolje pripremaju ćelije za novo leglo, obilnije hrane maticu i češće izleću iz košnice. Najbolje rezultate daje šećerni sirup u odnosu 2:1. Izuzetno, ako je proljeće hladno i kišovito, pčele se prihranjuju šećerno - mednim tijestom ili pogačom. Svaki drugi dan daje se 250 - 300 grama sirupa, isključivo u večernjim satima. Tada se ni kap ne smije prosuti, da se ne bi izazvala grabež.
U ovom mjesecu se na gornjem nastavku jakog društva nalazi se pet - šest ramova, polen i nektar. Kada se saće popuni, matica prestaje da razvija leglo, iako u donjem nastavku ima praznih radiličkih ćelija. Mnoštvo mladih pčela koje će se potom izleći prelaze u donji dio, a za njima i matica.
"Ovaj proces traje nekoliko dana i nepovoljan je za razvoj zajednice, a može se izbjeći pravovremenom izmjenom mjesta nastavaka. Gornji se postavlja na podnjaču, a donji na njegovo mjesto i prekriva plastičnom folijom jer se tu nalaze leglo, matica i najveći dio pčela. Mlade pčele ubrzo prelaze u gornji nastavak i pripremaju ćelije, u kojima će se za nekoliko dana takođe nalaziti leglo", kaže Rajović i naglašava da će leglo poslije desetak dana biti poklopljeno, a iz donjih ćelija ispiliće se pčele.
Na taj način stvaraju se uslovi za novu izmjenu nastavaka, a postavlja se i treći i prekriva folijom. Prvom zamjenom se ubrzava, a drugom ojačava zajednica pred bagremovu pašu.
Zajednice bez matice ili s malo pčela mogu se spasti na dva načina. Ako nemaju maticu, a dovoljno su jaka, njima se dodaje ona iz rezerve. Suviše slabe zajednice, bez obzira na to da li imaju maticu, što prije treba spojiti sa jakim ili osrednjim društvom. Samo u tom slučaju spajanje će biti korisno jer će se one prilagoditi radu i organizaciji jake zajednice.
Prilikom spajanja oba pčelinja društva se poprskaju nekom mirišljavom tekućinom i dobro nadime. Zatim se loša matica odstrani pa se u košnicu s jakim društvom iz slabijeg dodaju ramovi s leglom i medom. Prethodno se izvade one prazni da bi se oslobodio prostor.
Tagovi
Autor