Koje su prednosti selećeg pčelarenja u odnosu na stacionarno?

Pčelariti se može na dva načina - stacionarno kada se košnice tokom cijele sezone ne pomijeraju sa izabrane lokacije i njihovom selidbom na udaljenije medonosne paše. Nema rentabilnog pčelarenja i većeg unosa meda bez transporta na bar dvije do tri paše. Među uzgajivačima kruži izreka: "Med se proizvodi na točkovima". 

Ipak, početnici u pčelarstvu sa manjim brojem košnica ne trebaju razmišljati o selidbi sve dok ne povećaju broj svojih društava i bolje 'ispeku' ovaj zanat. A za to će im trebati, kažu oni iskusniji, bar dvije - tri godine.

Stacionarno pčelarenje štedi na troškovima, ali i na medu

Međutim, i stacionarno pčelarenje može biti veoma uspješno ako u blizini ima medonosne paše koja će se sukcesivno smjenjivati od proljeća do jeseni. U takvim uslovima, osim meda, na ovom pčelinjaku se može proizvoditi polen, propolis, matična mliječ, matice, rojevi. Stacionarni pčelar ima manje finansijske izdatke jer ne mora posjedovati transportni kamion (kontejner) i plaćati dizel gorivo pri selidbi.

"Nisam siguran bavim li se ja pčelama ili one sa mnom"

Ali, iskusni proizvođači to dobro znaju, na stacionarnom pčelinjaku ne može biti većih prinosa meda, a društva će biti slabije razvijena.

Na selećim pašama pčele se manje zamaraju u potrazi za nektarom

 Vlasnik parcele je u obavezi da nakon postavljanja košnica na vidnom mjestu istakne ploču sa čitko ispisanim imenom i prezimenom, punom adresom stanovanja i brojem telefona. Obavezno je i isticanje takozvanog ID broja gazdinstva iz centralne baze obilježavanja životinja.

"Prednosti selidbenog pčelarstva su da možete da birate lokaciju za postavljanje košnica na određenoj paši. Ja selim oko 90 odsto svojih, od trenutno postojećih 650. Preostalih deset procenata su stacionirane. U ovogodišnjoj pašnoj sezoni iz njih sam vrcao oko pet kilograma meda, a iz onih koje su bile seljene od 15 do 20 kilograma. Osim toga, na bogatim selećim pašama pčele se manje zamaraju u potrazi za nektarom jer se on nalazi u neposrednoj blizini", ističe Dejan Milošević.

Mane - rizici od krađe i trovanja pčela

Međutim, ovakav način pčelarenja ima i svojih mana, prije svega rizika od krađe košnica i trovanje pčela na novim privremenim lokacijama zbog pretjeranog i nesavjesnog tretiranja poljoprivrednih usjeva raznim pesticidima, naročito na poljima suncokreta i u blizini velikih voćnjaka.

Pčelinjaci Kraljica: Porodična tradicija duga 22 godine

Na dužem selidbenom putu društva naglo slabe, naročito starija i iscrpljenija. Često se događa da se prilikom seljenja izgubi pola kilograma pčela po košnici, a to je siguran znak da se poslije par selidbi mogu izgubiti sve one koje su starije.

Nedostatak tehničkog atesta

Takođe, selidba se obavlja u najtoplijem dijelu godine, pčele se uznemire od transporta i stvaraju veću toplotu od koje osjećaju gušenje u košnici. Ako nije obezbjeđeno dovoljno provjetravanje, mogu se ugušiti.

"Za potrebe transportovanja zajednica, pčelari uglavnom kupuju polovne kamione i prikolice i prepravkama ih prilagode za pakovanje i pokret košnica. Veliki problem predstavlja i nedostatak tehničkog atesta za njih zato što su dugim vremenom upotrebe vozila izgubljene jer je riječ o pravljenim ili naslijeđenim prikolicama sa kontejnerima. Kupovane su prije 30 godina kada i nije tražen atest. Trgovalo se tada i sa izbjeglim pčelarima iz drugih jugoslovenskih republika", kaže naš sagovornik i dodaje da sada, iako se nalaze u dobrom stanju, nisu u funkciji zbog nedostataka pomenute dokumentacije.