Denis Alagić pčelarstvom se počeo baviti jer nije mogao naći posao u svojoj struci, a ljubav prema pčelama se javila kada je prvi put posjetio pčelinjak svoga prijatelja pčelara.
Ekološka svijest, laboratorije, savez na državnom nivou i carinske regulative - sve to nedostaje pčelarima u BiH kako bi tržište mogli tražiti i van zemlje. Ono što imaju su ljubav prema pčelama i jedinstveni proizvodi.
Pored toga, drugi veliki problem pčelara je nelegalno krčenje šuma od strane malinara, koji mlado drveće pri uzgoju malina koriste za infrastrukturu. Posljedice su katastrofalne, jer se narušava ekološki sustav i pčelama uništava šuma u kojoj sakupljaju dragocjeni nektar.
I ovog puta donosimo još jednu priču o mladom pčelaru iz Bihaća, koji nam priča o svojim počecima u pčelarstvu, o problemima s kojima se susreće kroz ovaj posao, te razlozima zbog kojih je zavolio pčelarstvo.
On se zove Denis Alagić i dolazi iz Bihaća. Ima 30 godina, a po zanimanju je diplomirani ekonomist. Kako sam kaže, u svojoj struci nije radio niti dana. Razlozi za to su,dodaje on, jer nema posla. A kako je bez posla, upravo to je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih se počeo baviti pčelarstvom, pokušavajući na taj način sebi obezbijediti egzistenciju i normalan život.
"Nakon što sam 2011. godine diplomirao i tri godine bezuspješno pokušavao naći posao u struci, 2014. godine sam shvatio da je to gubljenje vremena i počeo sam razmišljati u što da uložim nešto novca koji sam tad imao na raspolaganju. U martu iste godine odlazim prvi put na pčelinjak mog prijatelja Amira Fazlića i tu se javlja "ljubav na prvi pogled" prema pčelama i pčelarstvu. Teško je to objasniti, ali u tim trenucima sam rekao sam sebi da je to to i da to želim raditi. Uz podršku oca Mirsada, tada odlučujem kupiti tri duluma zemlje u Račiću (15-ak kilometara od Bihaća) i u junu iste godine postavljam svoje prve tri košnice", započinje sa pričom 30.-godišnji Denis Alagić.
On dalje dodaje da na pčelinjaku radi zajedno sa svojim ocem, međutim kada se desi da je veća navala posla, poput vrcanja recimo, uvijek vrlo rado uskoči u pomoć netko od kolega pčelara, prijatelja ili članova porodice. On kaže da se svi skupa drže zajedno i da pomažu jedni drugima.
Također, kako je i sam rekao, ljubav prema pčelama rodila se već odmah pri prvom kontaktu sa njima, budući da je Denis veliki zaljubljenik u prirodu i odmah se uspio prepoznati u tom poslu.
Denis dalje ističe kako sa svojim pčelama pokušava imati jedan iskren odnos i obezbijediti im sve ono što im je potrebno, a to su prije svega, mir, uredan pčelinjak, hranu, tretiranje protiv bolesti i parazita i naravno dovoljno hrane za zimu, budući da i one njemu daju jako puno, materijalno, ali i duševno.
"Na svom pčelinjaku sam našao sve ono što me ispunjava i tokom ovih zimskih mjeseci jako mi nedostaje rad sa pčelama, mada ih obiđem svako drugi do treći dan", iskren je Denis.
Denis dalje otkriva kako je pčelarstvo u njegovom životu prisutno svakodnevno. Ukoliko nije sezona pčelarenja, onda su tu rad u radionici, pripreme za novu sezonu, reparacija košnica, okvira... Pored toga, tu su i druženja sa kolegama pčelarima, ali i vrlo bitni odlasci na razna predavanja, seminare i sajmove.
Denisa smo pitali što je potrebno da bi netko bio uspješan pčelar, a on nam odgovara:
"Da bi netko bio uspješan pčelar, potrebno je jako puno učenja, rada, ulaganja, posvećenosti i ljubavi prema ovom poslu. A smatram da je tako i sa bilo kojim drugim poslom, jer bez svega navedenog teško je uspjeti po pitanju bilo čega."
On također dodaje i da u velikoj mjeri prati stručnu literaturu.
"U ove četiri godine sam pročitao jako veliki broj knjiga i smatram da je to temelj za svakog pčelara početnika. Budući da ne postoje dva pčelara koji se oko svega slažu, iz stručne literature pokušavam usvojiti sve ono za što smatram da će me unaprijediti u ovom poslom. Pored toga, tu su i pčelarski magazini i naravno, Internet", objasnio je Denis.
Denis trenutno ima 35 pčelinjih zajednica, a ove godine planira proširenje za 10 do 15 novih zajednica. Pored ove zanimljive informacije, Denis ističe da svojim kupcima nudi cvijetni i šumski med, polen, propolis kapi, kao i neke mješavine poput imuno-meda.
"U bližoj budućnosti planiram prodavati i rojeve, a vrlo mi je interesantna ideja prikupljanja pčelinjeg otrova, pa možda bude i nešto od toga...", dodao je on.
Denis je otkrio i po kojim cijenama nudi svoje proizvode.
"Cijene proizvoda su slične kao i kod drugih kolega. Kilogram meda je 15 KM, kilogram polena košta 30 KM, propolis kapi 0,2 dl koštaju 7 KM, 500 grama imuno meda je 12 KM, itd... Moram nadodati i da je interes kupaca jako velik i nemam nikakvih problema da prodam sve svoje proizvode. S obzirom na lošu godinu iza nas, imao sam velike probleme po tom pitanju, jer je potražnja bila puno veća od ponude", izjasnio se Denis.
A i Denis je, poput većine njegovih kolega učestvovao na takmičenjima. U njegovom slučaju, dosada se to desilo dva puta i to 2015. godine u slovenskoj Snežani, gdje je dobio zlatnu medalju za šumski med, a u decembru 2017. godine je osvojio srebrenu medalju na takmičenju u Bihaću. Zanimljiv podatak koji nam je Denis otkrio, jeste taj da je prvi put svoj med poslao na takmičenje iz čiste radoznalosti i da uopće nije očekivao da će osvojiti ikakvu nagradu. Za njega je osvajanje zlatne medalje bio izuzetan podstrek, ali i odlična reklama za daljni rad. On je istaknuo i da je izgled ambalaže izuzetno bitan, kao i pokušaj stvaranja prepoznatljivog brenda, koji je bitan faktor u čitavoj priči.
Inače, Denis je član "Udruženja pčelara Bihać", koje trenutno broji negdje oko 200 članova. Prema Denisovim riječima, samo udruženje na čelu sa predsjednikom Elvirom Šehićem, pokušava svojim članovima obezbijediti što veću podršku po pitanju rješavanja bilo kojeg problema sa kojima se može susresti jedan pčelar - početnik. U tu svrhu, udruženje često organizira različite seminare, stručna predavanja ali i grupne odlaske na sajmove i takmičenje u BiH i regionu.
"Također bih spomenuo i podršku grada Bihaća i Veterinarskog zavoda koliko je to u njihovim mogućnostima. Što se tiče saradnje, iskusniji pčelari su uvijek voljni pomoći nama mlađima, a pored toga, stvaraju se i lijepa prijateljstva na privatnom planu", priča nam Denis.
On smatra da konkurencije među pčelarima i nema, jer misli da pčelari u BiH ne mogu proizvesti dovoljno meda i drugih pčelinjih proizvoda za naše tržište, tako da je prostor za napredak ogroman. On se dalje osvrnuo na probleme sa kojima se susreću bh pčelari.
"Po mom mišljenju, glavni problem za bh pčelare je nebriga države za ovu granu poljoprivrede, ali sam svjestan da ni drugima nije nešto bolje. Ako pogledamo malo na zapad, vidjet ćemo koliko druge države potpomažu svoje pčelare kroz razne poticaje i subvencije za razvoj, ali i naknade za štete koje se dese. Još bih ovdje naveo i jako velike količine lažnog meda, koje su preplavile tržište, i na taj način nanose ogromne štete pčelarima", rekao je Denis.
I za Denisa je prošla godina bila izuzetno loša. Prvenstveno zbog velikih suša. Pčelari koji pčelare dugih 30 godina kažu da lošiju godinu ne pamte. Prinosi su i kod Denisa bili minimalni - jedva da pokrije osnovne troškove. Međutim, kada je u pitanju gubitak pčela, on kaže da u posljednje četiri godine, takvih gubitaka nije imao.
Pitali smo Denisa na koji način uzimljava svoje pčele, te da li ima neki savjet za svoje kolege pčelare, a njegov odgovor donosimo u nastavku:
"Ne smatram se još kompetentnim da dijelim savjete, jer mislim da sam još uvijek malo bolji početnik, a pčele uzimljavam po nekom standardu, tako što ih od sredine augusta tretiram protiv nametnika (varroa) i preventivno protiv nozemoze i naravno trudim se da im ostavim 15-20 kilograma meda i da im u ovom periodu obezbijedim mir na pčelinjaku. Do sada se to pokazalo ispravno i gubitaka nisam imao", iskreno odgovara Denis.
Denis smatra da zbog trenutne situacije u bh društvu, koja je daleko od idealne, prostora za napredak ima jako malo, dakle nedovoljno.
"Ako se malo više povede računa o cjelokupnoj poljoprivredi, smatram da veliki broj ljudi može da živi od toga i da itekako budemo konkuretni na tržištu jer kvalitet dokazano imamo", zaključio je Denis.
A na kraju razgovora, Denis je poručio ovo:
"Budućim pčelarima i onima koji su tek počeli da se bave pčelarstvom, savjetujem prije svega da probaju naći dobrog mentora, da tragaju za znanjem, informacijama, da uče, čitaju i dodatno se usavršavaju. Poteškoća će biti, loših godina također, ali bit će i onih iznadprosječnih. I da ne treba odustajati na prvoj prepreci nego biti vrijedan i uporan, jer pčela nam može dati puno više od same ekonomske računice i može nas naučiti da budemo bolji ljudi."
Foto: Arhiv Denisa Alagića
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Uređaj mjeri količinu meda u košnici, a pčelaru stiže sms poruka: Moguće je?
Pogledajte užasne prizore iz Mostara: Miloni pčela ugibaju, niko ne reaguje
Smjer pčelinjeg izlaza: Zašto je važno na koju stranu se okreće leto košnice?
Zahlađenje prekinulo medobranje, ali nema brige: Sve je cvjetalo i medilo
