Za svjež dah, lijep ten i rumene obraze, a čak i lišće je jestivo!

Cvekla (Beta vulgaris) je među onim povrćem koja su dugo zastupljena u ljudskoj ishrani. Koristili su je još antički Rimljani, na isti način kako se koristi u savremeno doba: svježu ili iz turšije. I danas ukrašava i obogaćuje mnoga jela, prije svega salate.

Porijeklom sa Mediterana, odakle se širila po svijetu, odavno je stekla slavu kao najzdravije povrće. Savremena nauka ovo vjerovanje u potpunosti potvrđuje. Potvrđena ljekovitost cvekle potiče od betanina i betaina, sastojaka koji potiču razmjenu materija, regulišu krvni pritisak, C vitamina i vitamina iz B grupe, čak i izuzetno rijetkog u biljkama, vitamina B 12.

Djeluje povoljno na kosti i zube, sadržajem cinka jača organizam protiv ateroskleroze, a gvožđem izuzetno povoljno djeluje na krvnu sliku, organe za varenje i žuč. Antocijanin i betacijanin u cvekli daju joj lijepu crvenu boju, ali isto tako djeluju na obnavljanje krvi, pa čak u nekim slučajevima, ublažavaju i depresiju, kao kad bi se čovjek najeo omiljenih slatkiša. Samo što je cvekla, razumljivo, zdravija.

Priprema jednostavna, a povoljan efekat veliki

Ovo povrće spada u hranu koja bi trebalo da se nalazi u ishrani svakog dana, bez izuzetka. Pa ipak, ne svrstava se ni u najcjenjenije ni u najvoljenije namirnice. Baš kao neka princeza u blatnjavoj haljini, stigne u centar pažnje tek ponekad.

A da bi njen pun efekat na zdravlje i ljepotu došao do izražaja, neophodno je da se dnevno jedu bar tri, četiri male cvekle, spremljene po želji. Još su nekadašnji poljoprivrednici znali da cvekla ili njen sok, kad se uzimaju svakodnevno, naročito sok sa medom, donose zdravlje, svjež dah, lijep ten, dobro raspoloženje.

Liječi li cvekla anemiju?

Znali su, također, da je ovo povrće blagotvorno za trudnice i malu djecu. Priprema je jednostavna, a povoljan efekat veliki. Sadrži pektina kao jabuka, a za divno čudo sadrži i vrlo korisne ugljene hidrate i masnoće. U zemljama sjeverne Evrope, gdje ne uspijeva mnogo vrsta povrća, cveklom se začinjavaju čorbe i variva koja na ovaj način dobijaju roze boju, od sasvim svijetle do bordo nijansi. U većem dijelu Azije i Amerike služi za bezopasno i efektno bojenje sladoleda i drugih slatkiša.

Manje je poznato da i njeno lišće može da se koristi u ishrani, ljudska vrsta uglavnom jede plod.

"K’o da je dvije kriške cvekle nalijepila na obraze"

O cvekli nema mnogo vjerovanja, jer shvatanje da je ljekovita nije praznovjerje nego čista istina. Donekle je poznato kako je jednom davno zahtijevala od vila ili nekih drugih bića da joj dozvole sazrijevanje u doba duboke jeseni, kako bi ljudi imali svježe povrće do proljeća, ako se pravilno čuva.

Međutim, ima još jedan starinski način upotrebe ove biljke. U doba kad su među seoskim življem rumeni obrazi bili dokaz djevojačkog zdravlja, djevojke su koristile krpicu natopljenu cveklom da narumene obraze i usta. U ovome se ponekad pretjerivalo.

Planirate da uzgajate cveklu? Ovo treba da znate

"Gle kakva je, k’o da je dvije kriške cvekle nalijepila na obraze!", komentarisale su udate žene ovu praksu, a Stevan Sremac i drugi pisci realisti ostavili zabilježeno. Danas više nema šminkanja cveklom, ona najbolje djeluje na ljepotu kad se redovno jede.