Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 10.07.2022. 13:30

Uz pjesmu žnjeti - poslije žetve dobro jesti

Poljoprivrednici su nalazili načina da uz tegoban rad provuku i vesele običaje u kojima učestvuju svi znani i neznani.

Foto: Depositphotos/roman023
  • 227
  • 24
  • 0

Žetva, velik, težak i neodložan posao koji traje sedmicama, nije postao lak ni kad su u igru ušli kombajni i ostala snažna mehanizacija. Ipak, ostala je kod mnogih poljoprivrednika neka vrsta nostalgije za vremenima kad se žnjelo srpom i kosom, pa veća i manja mjesta, naročito sela, oživljavaju stare običaje i priređuju žetvene svečanosti po ugledu na vremena od prije Prvog svjetskog rata.

Za te prilike, dio atara se ostavi nepožnjeven modernim mašinama, jer nastupaju kulturno umjetnička društva, a ponekad i svi stanovnici i gosti, u narodnim nošnjama i sa starinskim alatkama za žetvu. Ljetina se u ta davna vremena ubirala ručno, a povrede alatkama bile su srazmjerno česte. Iako je većina učesnica i učesnika bila bosa, jer nije ni imala nikakvu obuću, ženski svijet bi došao da radi sa perlama oko vrata, a muškarci u najboljim košuljama.

Ovo je prastar običaj, nesumnjivo iz prehrišćanskih vremena, kad je žetva bila prvenstveno izraz zahvalnosti božanstvima za njihove darove. Božanstva su se u međuvremenu mijenjala, zahvalnost za novo žito je ostala uz ogromno olakšanje i radost što je ljetina smještena u ambare, koševe i ostale pogodne prostorije. 

Pjesme žetelačke

Običaj na žetvi bio je i da žeteoci pjevaju. Etnolozi i samouki skupljači narodnih umotvorina su davno izdvojili "pjesme žetelačke" od ostalih "pjesama uz rad". Poznata je na primjer "Nadžnjeva se momče i djevojče" koja se i danas pjeva u sličnim prilikama. Manje je poznata "Žetvu žele vila i djevojka" u kojoj vila - kao biće sa nadljudskim sposobnostima mnogo više žanje nego što djevojka stigne da veže.

"Hoćeš da ti hitrac-trave dadem, da ti budu pohitrije ruke?", pita saosjećajna vila.

Ljetina se u ta davna vremena ubirala ručno, danas mehanizovano (foto: A. Jovanović)

Svi koji su se spremali da te godine budu žeteoci nisu htjeli da spavaju popodne tokom cijele sezone proljetnih praznika, vjerujući da će im ovo uzdržavanje od sna dati dovoljno snage da prilikom žetve ne budu dremljivi. Posao nije čekao, svi su se bojali da kiša ili nevrijeme ne zaustavi žetvu i bilo je važno da sav rad bude dovršen od svitanja do sumraka. Neki žeteoci tražili su i nalazili zmijsku košuljicu, kojom su trljali ruke u uvjerenju da im se dlanovi neće znojiti na teškom radu. Prema običajima, oni žure da završe svako svoju brazdu, čepajući jedni druge, kako im niko ne bi isprednjačio. Ovo šaljivo takmičenje moglo je da dovede i do tuče, što se ipak rijetko dešavalo. 

Gozba na kraju dana

Kako su žeteoci stizali na posao rano ujutro, a razilazili se tek kad završe žetvu, podrazumijevalo se da vlasnik zemlje obezbijedi doručak, ručak i večeru i naravno dovoljno vode za dugi ljetni dan. Doručak i ručak obavljali su se u brzini, uz kratku molitvu, dok je večera postajala pravo slavlje. Sav strah bi prošao, žito je požnjeveno, dakle, bilo je vrijeme za veselje i opuštanje.

U znaku žetve - šta se sve radi u julu?

Od posljednje rukoveti žita plela se "božja brada" ili vijenac, koji treba da štiti usjeve do kraja godine. Domaćin bi tek za večerom iznosio alkoholna pića, a domaćica obilnu večeru. Danas je to roštilj, nekad bi bilo kuhano jelo, u Banatu često paprikaš od živinskog mesa, u kojem bi završilo cjelokupno stanovništvo kokošinjca.

U ponekim selima još se sačuvao običaj da žeteoci po završetku žetve, sa srpovima u rukama, jure gazdaricu i sasvim ozbiljno se "dogovaraju" da je ubace u kotlić, ako večera kasni. Ovo se odavno računa kao šala, smije se i domaćica i uz prigodne riječi "otkupljuje se" dobrom hranom za cijelu ekipu, ali, ko zna - možda su davna darežljiva božanstva nekada stvarno zahtijevala žrtvu? Tema za stručnjake, a paori će, po završetku žetve i pripadajućih običaja, bar jednu noć prespavati mirno. 


Tagovi

Žetva pšenice Običaji Narodna predanja Narodni običaji Božja brada Poljoprivreda Poljoprivrednici Ratari


Autorica

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorica tri romana i pjesnikinja u ilegali. Surađivala je s raznim redakcijama i portalima. Poseban interes pokazuje za život žena na selu.

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Predstavnici poljoprivrednih udruženja iz FBiH održali sastanak u Travniku. Dogovori su nekoliko zaključaka koji će biti upućeni Vladi FBiH. Među njima je isplata interventne pomoći i viša otkupna cijena mlijeka...