Turska ptica koja to nije, po vjerovanju - "zmajevita"

U različitim jezicima ova najveća predstavnica porodice fazana ima različito ime. Englezi i Nijemci su je zvali "turska" ptica, Francuzi "indijska", Turci je i danas ovako nazivaju, dok je u Indiji poznata kao "peruanska" ptica. Zemlja porijekla divlje ćurke je sjeverna Amerika, dok se pitoma ćurka pojavljuje na jugozapadu SAD i u Meksiku, u petom vijeku naše ere, navodi dr Olga Zirojević u knjizi "Istočno - zapadna sofra".

U Evropu je stigla poslije Kortesovog pohoda protiv Asteka 1515. godine i odmah je prihvaćena. Putopisac i hroničar Evlija Čelebija (opet dr Olga Zirojević) navodi da se u Beogradu 1660. godine služila i naveliko reklamirala ćuretina u saftu kao ponuda u gostionicama ili pečena na tržnicama, kao ondašnja brza hrana. To znači da su poljoprivrednici već držali i gajili ovu "inostranu" pticu dajući joj u međuvremenu mnoga zanimljiva imena: tuka, biba, buda, a za mužjaka se govorilo tukac, bibac, puran. Imena ćuran i ćurka prvi put su zabilježena krajem osamnaestog vijeka.

Izuzetna ponuda

U svečanim prilikama pečena ćurka služena je kao glavno jelo. U "Ženidbi i udadbi" Jovana Sterije Popovića provodadžija savjetuje imućnoj ženi da za prvu posjetu budućeg zeta pripremi "jednog ćurka (ćurana) sa celerom". U prosječnom poljoprivrednom domaćinstvu, uvijek je smatrana kao izuzetna ponuda. Razlog za ovo je ukorijenjeno vjerovanje seljaka da su mali ćurići veoma osjetljivi, a izbirljivi u pogledu hrane i samo vješt čovjek može da ih odgaji.

Kokoške i ćurke: Kako do mira u istom dvorištu?

S druge strane, stanovništvo je vjerovalo da je ćuretina izuzetno zdrava te su joj pripisivana razna ljekovita svojstva. Savremena medicina je potvrdila ovo vjerovanje: ćuretina je odličan izvor gvožđa, proteina, B vitamina, folata, selena, kalcijuma, magnezijuma i fosfora. Pripada posnijim mesima, sadrži veoma malo masnoće, odlična je za očuvanje mišićne mase, reguliše insulin i smatra se da smanjuje rizik od velikog broja bolesti. Blag, skoro neutralan okus ćuretine omogućuje da se priprema i začini na različite načine, mašta je granica. Jedina preporuka je da se, ako je moguće, kupuje direktno od odgajivača.

Pjegavo dijete i značenje u talogu kafe

Iako se srazmjerno kasno pojavila na jelovniku, ubrzo je među seljačkim masama stekla i osobite moći. Po vjerovanju, može da bude "zmajevita", a naročito je opasan ćuran kome su ispod krila izrasla još jedna, "zmajevska". Vještica takođe može da se preruši u ćurku, pa da uništi (ili umnoži) ljetinu. Glava ćurke ispečene za svečanu priliku čuvala se u nekim dijelovima Vojvodine ispod ikone, a u selima oko Beograda - ispod praga od ulaznih vrata, radi napretka kuće i svega u njoj. Na temeljima nove kuće seljaci su klali ćurana (naravno, ko je imao). Postoji vjerovanje da trudna žena ne smije da nosi u njedrima ćureća jaja, s objašnjenjem "da dijete ne bi bilo pjegavo", u stvari, da ne bi "pokupilo" neke zmajevske osobine i navike.

"Vidjeti" ćurku u talogu od kafe (kad se "gleda" u šolju) značilo je - čuti velike i važne vijesti. Ptica iz dalekih zemalja ovjekovječena je i u umjetnosti.

"Ljepši soko nego vrana, ljepši paun od ćurana!", rugaju se vrapci ćuranu koji važno šeta po dvorištu u poznatoj pjesmi J. J. Zmaja.

Dobro obučena osoba "gospodskog" držanja često je u razgovorima poljoprivrednika i njihovih porodica upoređivana sa ćurkom ili ćuranom. Izraz "glup k'o ćurka" je već potpuno uobičajen, iako ova ptica srazmjerno rijetko gine u saobraćaju, pa se postavlja pitanje zašto je proglašena "glupom" kad nije?