• Pusta sela
  • 22.06.2021. 12:15

Trbuhom za kruhom: Hoće li nam sela ostati pusta i bez mladih ljudi?

Rješavanje egzistencijalnih pitanja osnova je koja mlade pokreće da emigriraju i idu van zemlje u potrazi za zaposlenjem. Nije to ništa novo, ali problem je ako u većini sela u par godina odu svi mladi ljudi i ostane samo starije stanovništvo.

Foto: Depositphotos/Xalanx
  • 187
  • 120
  • 0

"Mladi idu iz sela, štale ostaju prazne". Ili "Nema ko da čuva stoku i ore njive", a tu je i ona čuvena: "Sela ostaju pusta, a njive neobrađene". Barem još nekoliko stotina ovakvih i sličnih naslova u zadnjih par godina moglo se pročitati i diskutovati na tu temu. Nažalost, svi su jako blizu istine. Sela zaista ostaju pusta, štale praze, njive obrasle rastinjem i ako se taj trend nastavi, prijeti ogromna demografska i ekonomska katastrofa pojedinih ruralnih sredina, što će u konačnici imati negativne poslijedice i na cjelokupno društvo.

Dok selo odumire, rješenja nema ni na vidiku ! Ne rješava se srž problema, ne polazi se od osnove koja može stati u jedno prosto pitanje: Šta mlade ljude "tjera" iz sela, gdje se i zašto gubi zainteresovanost za bavljenje poljoprivredom i proizvodnjom hrane ? Šta je razlog kada iza sebe ostaviš hektare pustog tla i preseliš u 50-ak kvadrata betonskih blokova ?!

300 sela potpuno ostala prazna !

Zadnji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine potvrdio je činjenicu da je 300 sela ostalo potpuno pusto. Šta tek očekivati 2023., ako uopšte dođe do novog popisa stanovništa ?! Koliko ih je još u ovih zadnjih deset godina nestalo ? Mnogi još uvijek - oni koji imaju priliku poduzeti ili uraditi nešto, ne shvataju da je ovo problem kataklizmičkih razmjera koji tek dolazi. Puste ruralne sredine i neobrađene njive trenutni su vidljivi pokazatelji.

Prije nego li dođemo do onoga što prijeti društvu u cjelini, treba konstatovati i činjenicu da u našoj zemlji 60 procenata stanovništva živi baš u ovakvim sredinama. Ako se vratimo samo pedesetak i više godina unazad, stopa nataliteta na selu bila je skoro duplo veća nego li u gradovima. Porodice su bile brojnije, što je značilo više radne snage da bi radili, živjeli i opstali na svojim imanjima.

Odlaskom mladih opada natalitet, a ako znamo da je to kod 60 posto ljudi iz cijele zemlje, sa ogromnom zebnjom i neizvjesnošću može se očekivati podatak za koliko će se naša populacija smanjiti. Ljepota seoskih predjela, svjedočit će ogromnoj tragediji cjelokupnog društva koje postaje sve starije.

Bijeg u potrazi za boljom prilikom

Rješavanje važnih životnih pitanja osnova je koja mlade pokreće da emigriraju i idu van zemlje u potrazi za zaposlenjem. Nije to ništa novo, uvijek se išlo trbuhom za kruhom, ali problem je ako u većini sela u par godina odu svi radno sposobni ljudi i ostane samo starije stanovništvo. Naravno ne treba ih kriviti. Poželjno je početi od sebe, svako grabi bolju priliku. Međutim paradoks je činjenica da ta bolja prilika ostaje na selu, prije nego u urbanim sredinama. I tu je sva "kvaka" problema - kako ukazati na to i kako im dati vjetar u leđa. Ići u grad raditi za prosječnu platu, pri tome plaćati stan, kiriju, režije i ostale troškove i nije baš neka super opcija, kad iza sebe ostaviš hektare vlastite zemlje i stoku.

Ko će sutra čuvati krave? Treba ponuditi "drugačiji" litar mlijeka

Oni koji su shvatili benefite rada samo za sebe i da imaju potpunu slobodu u mnogim pogledima, nikada ne bi mijenjali selo za grad. Čak šta više mnogo je više primjera danas da ljudi koji nisu kročili nogom na selo, kupuju gazdinstva i pokreću tu biznise. Međutim to su pojedinačni primjeri koji nemaju još uvijek efekat smanjenja, odnosno, zaustavljanja odumiranja sela, ali imaju jako veliki psihološki uticaj koji budi svijest o značaju takvog načina života.

Može li se rješiti pitanje egzistencije ?!

Kuća, porodično okruženje, čist zrak, prelijep krajolik - zvuči kao idilična ruralna svakodnevnica, međutim to su stvari koje ne rješavaju osnovna egzistencijalna pitanja. Rad na zemlji može biti optimalan u tako idealnom okruženju ako su time zadovoljene sve sadašnje potrebe. Osnovnu infrastrukturu, puteve, kanalizacionu mrežu, uredno vodosnadbijevanje, električnu energiju, internet i slično, većina sela danas nema ili ima djelimično rješeno. Kako onda razvijati biznis i opstati na tim prostorima ?

Proizvodnja hrane zahtjeva pristupne puteve, transport robe i proizvoda, struju za preradu, zatim skladištenje, kontinuiran pristup vodi, internet, kao i prodaju proizvoda i slično. Ako sve pobrojano ili jedno od navedenog nedostaje, kako motivisati mlade da ostanu na selu i žive od svog rada. Ljudi idu tamo gdje imaju više šansi i bolje uvjete za rad. Stoga svaka pretpostavka o razvoju ruralnih sredina i sprečavanju odumiranja sela mora poći od činjenice da država kroz razvojne programe i projekte prvo treba obezbijediti osnovnu infrastrukturu.

Vrijeme modernih poljoprivrednika

Percepcija mladih o poljoprivredi je onakva kakvu je vide kod svojih predaka ili roditelja koji se bave ovom proizvodnjom i to općenito izgleda kao: neizvjestan i nesiguran mukotrpan posao, bez značajne podrške kroz programe poticaja, borba kako prodati proizvedeno, kako postići bolju cijenu, strepnja od vremenskih neprilika, rad bez radnog vremena, bez slobodnih dana, vikenda godišnjeg odmora i slično. Obaveze od jutra do sutra, a niko se na zemlji, radeći pošteno nije obogatio.

Mogućnost zarade od poljoprivrede je relativno mala u odnosu na onu u drugim industrijskim granama i uslužnim djelatnostima. Pitate li danas mladu osobu kako potrošiti na primjer 50 hiljada eura za biznis, da li otvoriti kafić ili farmu - jedan ili niti jedan od deset ispitanika se ne bi odlučio za izgradnju farme. Mnogi su izazovi u poljoprivredi, međutim ona se danas mijenja i to jako brzo. Postaje digitalna, precizna sa jako puno dostupnih, a jeftinih inovacija. Taj novi oblik koji poprima može biti samo jedan od motiva da mladi ipak krenu sa biznisom i ostaju i razvijaju ruralne sredine. Mali vjetar u leđa od strane države bio bi ogromna olakšica naročito za svaki početak.


Tagovi

Pusta sela Odumiranje sela Mladi poljoprivrednici Imanja Stopa nataliteta Proizvodnja hrane Programi poticaji


Autor

Adi Pašalić

Više [+]

Magistar Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu sa specijalizacijom na odsjeku Tehnologija uzgoja životinja. Autor je dva samostalna razvojna projekta i jednog istraživačkog rada iz područja mljekarstva. Najviše ga zanimaju teme iz područja uzgojno selekcijskog rada i farmerskog poslovanja.