Snažni graditelji brana zaslužni za ogromne površine obradivog zemljišta

Dabar ili bobar (Castor) je najveći glodar sjeverne hemisfere i drugi po veličini glodar na svijetu, odmah iza južnoameričke kapibare. Tijelo im je dugačko do 120 centimetara, sa snažnim pljosnatim repom dužine do 50 centimetara, visine do ramena 60 centimetara i težinom do 30 kilograma, ali ulovljeni su primjerci teški do 50 kilograma. Dabar je snažna životinja, prilagođena teškom radu.

Ima gusto krzno, koje održava toplotu, obično je crvenkasto smeđe boje sa poddlakom. Potpuno je prilagođen životu u vodi i na kopnu, aerodinamične građe, kao morski sisari. Jakim zubima koji podsjećaju na dleto glođe drveće, gradi brane i složena gnijezda za porodicu.

Ključna vrsta za održavanje ekosistema

Odlično pliva, dok je na tlu manje okretan, iako može da potrči kad je neophodno. Mužjak i ženka izgledaju skoro identično, žive sa mladuncima, a u potpunosti tolerišu komšiluk s kojim zajedno rade najteže poslove. Mladunčad pomaže roditeljima u poslu, grade brane, popravljaju gnijezda, a stariji mladunci još i čuvaju mlađu braću i sestre.

U slučaju opasnosti, "daju uzbunu" pljeskajući repom po vodi i kričanjem, upozoravajući tako sve životinje u blizini. Postoje evropski i kanadski dabar – koji ne mogu da se ukrštaju međusobno iako izgledaju slično.

Gradeći brane, ove životinje pretvorile su bujična područja u močvare pune života tako da su postale ključna vrsta za održavanje ekosistema. Procijenjeno je da je dabar, gradeći brane, zaslužan za nastanak nekoliko miliona (!) kvadratnih kilometara plodnog zemljišta.

"Vrijedan kao dabar"

Kod sjevernoameričkih starosjedilačkih naroda simbolizuje porodičnu ljubav i slogu. U Kanadi je nacionalna životinja. "Vrijedan kao dabar", kaže se u poslovicama mnogih naroda koji su se ikada sreli sa simpatičnim zubatim buckom. Čest je motiv u dječjoj književnosti i filmovima o prirodi, a naročito je omiljen u crtanim filmovima.

Ali, to mu nije mnogo pomoglo. Kroz cijelu ljudsku historiju lovljen je zbog krzna, mesa i kastoreuma – materije koju izlučuju odrasli mužjaci i ženke, a koja se koristila u medicini i za izradu parfema. Upravo dabrovo krzno pokrenulo je veliku trgovinu krznom, koja je dovela ovu vrstu do ruba nestanka.

Prenamonoženost dabrova opasnost za usjeve - ustremili se na voćnjake?

Poslije zaštite, koja je u zemljama sjeverne Amerike počela još u 19. vijeku, dabar se do kraja 20. vijeka namnožio do 12 miliona – što je minimum u odnosu na 600 miliona prije početka trgovine krznom. U Evropi, postao je rijetkost. Tek poslije organizovane zaštite, namnožilo se oko milion primjeraka u rijekama Francuske, Njemačke, južne Norveške i Bjelorusije. Manje populacije dabrova ustanovljene su u Kini i Mongoliji.

Neko ga je oklevetao

U većini evropskih zemalja, dabar je prošao kao da ga je neko oklevetao. Nije utvrđeno ko i kada, ali, još u 18. vijeku pojavilo se uvjerenje da je meso ove životinje – posno. Po logici, riba živi u vodi i posna je, dakle i dabar je pogodan za posnu ishranu, jer takođe živi u vodi. Kada je istrijebljen, vjerovanja o njemu su uglavnom izumrla, iako je kod ovdašnjih seljaka ostala priča da ova životinja dijeli sve što nađe od hrane sa drugim vrstama.

Također, postoji vjerovanje da dabrovo krzno bolje grije nego krzno drugih životinja.