Juli donosi tople noći, ali i vile?

U vile se vjerovalo čak i u dvadesetom vijeku, utvrdili su etnolozi, a dokaz su vrlo žive priče i legende o ovim neobičnim bićima. Svako selo, naročito u zabačenijim krajevima, i danas ima bar jednog pripovjedača koji se lično susreo sa njima u toploj julskoj noći i spreman je da opširno izvesti o tome.

Nekad je, opet po vjerovanju, bilo dovoljno da ljudsko biće samo zađe u najbližu šumu i pozove u pomoć, pa da vila dođe i pomogne mu. Znale su lijek od svake bolesti i umjele da iscijele povredu ljekovitim biljkama. Savjetovale su ljude u različitim životnim nedaćama, učile nekadašnje poljoprivrednike gajenju biljaka i obradi metala, a žene tkanju i vezu. Gradile su prvobitne kamene građevine u doba kad je ljudski rod živio u kolibama:

Ako imate najljepšu baštu, to niste vi - to su kurkućice?

"grad gradila bjela vila

ni na nebo ni na zemlju

no na granu od oblaka"

Ako je snajka - poštedjet će

Zato se za neke tvrđave i mostove manje poznatog porijekla u narodu smatralo da su ih podigle vile. Poslije su se ljudi osilili i počeli da uništavaju šume, a one - kćeri prirode, životnom silom vezane za vegetaciju, morale su da se odsele negdje dalje, na nepristupačne terene gdje ih niko neće uznemiravati. Tada su postale nepovjerljive prema ljudima, čak neprijateljski raspoložene, pa, ako neko upadne na njihovu igranku po mjesečini, mogle su da ga kazne, tako što bi ga oslijepile, za kraće vrijeme ili zauvijek, oduzele mu dar govora ili izazvale ukočenost ruku ili nogu.

Protiv ovoga su seljaci u istočnoj Srbiji koristili zaštitni postupak: odmah bi pokrili oči i izgovorili "lijepe v’lve!" Onda im, smatrali su, vile ne bi naškodile. U Vojvodini, gdje su šume odavno iskrčene, a samim tim nestali uslovi za život vilinskog roda, onaj ko vidi nešto čudno, a sumnja da je ženska prilika, treba samo da je oslovi kao "snajku" (snahu), pa neće biti nikakvih problema. 

Raspojasana i raspuštene kose

U narodnoj mašti, one su visoke mlade žene, veoma lijepe, sa neobičnim moćima i očaravajućim glasovima. Nose duge niz leđa raspuštene kose i široke providne bijele haljine, što je za seljake bilo skandalozno, jer kod njih su žene i djevojke kosu ili plele ili pokrivale, a raspasan (bez pojasa) ne ide niko, "to je sramota". U nekim pričama, vile, uz svu svoju ljepotu, imaju zjenice kao u kozjim očima, na nogama papke ili kopita (!) a prati ih snažan životinjski miris koji uzalud prikrivaju cvijećem u kosi i na odjeći.

Zova: Tu, gdje prema vjerovanju, vile šire veš

Negdje imaju krila, koja su, od kraja do kraja, nevidljiva ili slična krilima vilinog konjica (šta mislite, zašto se ovaj insekt zove "vilin konjic"?) a preko svega nose okrilje - dug komad bijele svjetlucave tkanine koji ih pokriva od tjemena do tabana. Ko ukrade vili krila i okrilje, ne primjer, dok je zauzeta kupanjem u potoku, može da je vodi kući i oženi se njome, dobiće vrhunsku domaćicu koja rađa prelijepu djecu, ali, svakog trenutka je spremna da iskoristi muževljevu nepažnju i pobjegne nazad u šumu, odakle se ne vraća niti joj djeca nedostaju.

Očigledno je vjerovanje u vile ostatak drevne religije u kojoj su žene imale drugačiju ulogu nego u patrijarhalnom poljoprivrednom domaćinstvu. 

Iz jutarnje rose i šumskog povjetarca

Vile se, prema vjerovanju, rađaju iz biljaka, mrazovca, kaćuna, paprati ili jasenka, iz jutarnje rose i šumskog povjetarca. Na njihovo prisustvo upućuje pojava pečurke "vilinje kolo" koja raste u krugovima (jestiva je, ali ima veoma otrovnu bliznakinju, pa neka se amateri uzdrže). Drugi pokazatelj njihove igranke je trava koločep (okoločep) koja postoji samo u bajkama, ali narod čvrsto vjeruje da upravo ovom biljkom djevojka može da začara momka do te mere da će on "čepati" oko njene kuće sve dok je ne zaprosi.

Kad se baš naljuti, koristi nevidljive strjelice kojima će ljudima oduzeti zdravlje ili glas. Kad je dobre volje, spašava djecu izgubljenu u šumi i daje nevjerovatne darove: cjeloživotno zdravlje i mladolik izgled, čarobni mač, ogrtač koji nosioca čini nevidljivim, razna korisna znanja i vještine.

Veselin Čajkanović svjedoči da su teški bolesnici ostavljani da prenoće u šumi tokom ljeta, u nadi da će vila doći i izliječiti ih, te da su, za divno čudo, neki ovako i ozdravili, sve jedno od čega su bili bolesni. Zato postoje lokaliteti Viline Vode, Vilin Izvor, selo Vilovo, sve što upućuje na staro vjerovanje.