Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 23.04.2023. 13:30

Zova: Tu, gdje prema vjerovanju, vile šire veš

Niko je ne sadi niti o njoj brine, a uvijek se pojavi u nekom kutku bašte, iza šupe ili kotarke i svi beru njene čipkaste cvjetove i prave sirup ili čaj. To je drvo koje stariji visoko cijene ili ga se ozbiljno plaše.

Foto: Julijana Kuzmić
  • 600
  • 179
  • 0

Prilikom nedavnog roštiljanja u prirodi, muški dio ekipe je nagovarao jednog svog člana da ode pod zovu radi fiziološke potrebe. "Gdje tu, jeste li vi čitavi? Pa tamo vile šire veš! Baš, da ih uvrijedim, pa da me unakaze!", branio se prozvani, naprečac otriježnjen i užasnut prijedlogom kao da ga je pod zelenim granjem zaista čekala četa iznerviranih vila, savršeno kadrih da muškarcu oduzmu zdravlje ili snagu.

Tako sam se, u dvadeset prvom vijeku, osvjedočila da stara vjerovanja uspješno odolijevaju svim religijama i ideologijama kojima smo izloženi kao u eksperimentu na živo. Upravo ovo o vilama koje "šire veš" čula sam kao djevojčica od mamine mame, Radinke Ninčić rođene Pakaški. Kad god zelene kao lakirane listove zove prekriju bijeli čipkasti cvjetovi, sjetim se te priče. 

Čuva kuću i sve u njoj

U ona vremena mog djetinjstva, šezdesetih godina prošlog vijeka, baba Radinka je redovno tolerisala bar po jednu zovu u velikoj bašti iza kuće u Nemanjinoj 18, sada 24. "Tolerisala", jer ovu biljku niko ne sadi niti rasađuje, ona sama nikne, obično u nekom kutku dvorišta, iza šupe ili kod kotarke, svakako ne na mjestima koja se redovno kose i prekopavaju. Pojavi se odjednom, razgrana se za jedno proljeće od šibljike u pravo drvo, izdržava neviđene zimske hladnoće i ljetne vrućine godinama, a za sve vrijeme dok diše i postoji "čuva kuću" i sve u njoj, kako je govorila Radinka.

Sama nikne (foto: G. Nastić)

Za razliku od mišljenja uvriježenog u mnogim porodicama da ovo divlje drvo "sluti na pustinju", na zapuštenost, pa ga zato sijeku i uklanjaju kako znaju, Radinka nije dala da ga iko dirne. Ona je ozbiljno vjerovala da bi se onom ko odlomi granu ili na drugi način povrijedi drvo desila neka nesreća, i to vjerovanje vrlo jasno i glasno izražavala. Jednom se komšija pobunio jer mu je granje naše zove prelazilo preko ograde i smetalo.

"Vi kako hoćete, ja to neću da siječem", izjavila je, kao za medije, moja energična baba. Komšija je isjekao grane, ali, tom prilikom se nekako nezgodno posjekao testerom. Nije dugo potrajalo, ozbiljno se razbolio i umro, a baba je, naravno, to pripisala moćima našeg vilinskog drveta.

Ljekovita strana biljke

"Pod zovom ne treba zazjavati (bez veze boraviti) ni danju, a kamoli kad je mrak", objašnjavala je Radinka, potvrđujući sve što su etnolozi napisali o vjerovanjima, običajima i kultovima biljaka. Sad, nezavisno od svega što su ljudi nekada mislili o ovom drvetu, činjenica je da je u pitanju izuzetno ljekovita biljka, kojoj čak i dr Jovan Tucakov u kapitalnoj knjizi "Liječenje biljem" posvećuje obiman odjeljak.

Cvijet osušen služi za pripremu odličnog čaja za disajne puteve, a svjež, samo opran, ide pravo u sok koji se u ono doba kuhao u mnogim kućama kao preteča svih onih "prirodnih" voćnih sokova kojih su danas pune prodavnice. Taj sok niko nije volio, a svi smo morali da ga pijemo. Od crnih bobica pravi se slatko veoma korisno za krvnu sliku, a čak i list navodno liječi neke kožne probleme. E, upravo u ovom grmu je ležao zec: u doba mog djetinjstva niko se u Kikindi nije liječio preparatima od zove ili bilo koje druge biljke, nego je išao kod ljekara.

Mnogi su napravili brend soka od ove biljke (foto: B. Šimon)

Besplatno zdravstvo

Bilo je to vrijeme kad su uvedene vakcine i u upotrebu ušli razni ekstencilini i streptomicini koji su uspješno ratovali protiv mnogih infekcija. Ljekari su preporučivali čajeve, ali, samo kao pomoćno medicinsko sredstvo, a u načelu bili skeptični prema liječenju biljem smatrajući ga "zastarjelim" i "babinim vradžbinama", kako se izražavao jedan kikindski pedijatar čuven zbog svoje neljubaznosti prema zabrinutim majkama i bolesnoj deci. Liječenje, sa svim svojim manama iz onog doba, nije bilo nedostupno.

Pregled je u načelu mogao da se obavi istog ili sljedećeg dana, bez ikakvog zakazivanja. Da neko čeka mjesecima susret sa ljekarom, bilo bi tema za novine. Ljudi iz grada i sela su mogli da prođu potrebne preglede relativno brzo i saznaju od čega boluju i kakvo liječenje im predstoji. Dijagnostička sredstva bila su smiješna u odnosu na današnja, dijagnostičkih metoda bilo je malo, laboranti su pješke brojali crvena i bijela krvna zrnca u uzorku krvi izvađene iz pacijenta, ali, ono što je postojalo - bilo je na raspolaganju i nama običnim ljudima bez ikakve stvarne moći. Sistem zdravstvenih doprinosa radio je po nekom tajanstvenom principu o kome u ono doba nisam znala ništa, ali, čula sam od starijih da svi mogu da se liječe.

Poslije pregleda i dijagnostike, ljudi su odlazili u apoteke sa ljekarskim receptima i preuzimali lijekove, a većinu tih lijekova - nisu uopšte morali da plate. Za djecu, omladinu, studente - cjelokupna zdravstvena zaštita bila je potpuno besplatna, isto tako i za žene u vezi sa trudnoćom, porođajem i materinstvom. Stariji su uredno išli kod ljekara bez straha da neće dobiti lijek ili da će lijek biti preskup u odnosu na njihove penzije.

Šta je, ne vjerujete?

Da ne znam kako je onda bilo, ni sama ne bih povjerovala.

Ljekovita i važna

A ko je, uz redovno liječenje, još htio da koristi lijekove iz prirode, na primjer, čaj i sok od zove, mogao je i to, niko mu ne bi zabranjivao. Danas mnogi prelaze na liječenje biljem ne zato što su naprečac postali pristalice prirodne medicine nego zato što za preglede kod ljekara i lijekove iz apoteke nemaju novca. Pa će tako čim procvjeta da zavlada prava pomama kuhanja soka od cvjetova. Bar su oni besplatni, treba ih samo nabrati s drveta, šećer i limuntus će se već nekako nabaviti, a trošak struje, vode i ženinog rada svakako niko ne računa.

Samo pazite kad berete zovine cvjetove, njihov polen ispušta snažan i sladak miris, a ko ga udahne, može da dobije jaku vrtoglavicu. Ili da se naprečac zaljubi - pa nije tek tako proglašena vilinskim drvetom


Tekst "Tu gde vile šire veš" objavljen je u rubrici "Kikindski nostalgični život" u lokalnom glasilu "Kikindske", 11. maja 2018. 


Povezana biljna vrsta

Bazga (Zova)

Bazga (Zova)

Engleski naziv: Black elder, elderberry | Latinski naziv: Sambucus nigra L.

Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke, a pored nekoliko narodnih imena u BiH se najviše koristi ime za ovu biljku zova. Poznato... Više [+]

Tagovi

Zova Vilinsko drvo Radinka Ninčić Pakaški Lekovito bilje Sok od zove Čaj od zove Uzgoj


Autorica

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorica tri romana i pjesnikinja u ilegali. Surađivala je s raznim redakcijama i portalima. Poseban interes pokazuje za život žena na selu.