Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva, dok je njega sasvim jednostavna.
Hranjiva vrijednost koprive, u kombinaciji sa njenom ljekovitošću i biološki vrijednim sastojcima, opravdava njenu upotrebu tokom svih vjekova koji su za nama. Njena velika prednost je i u tome što kreće rano u proljeće (kada je temperatura iznad 5,5ºC) i kada nema druge svježe hrane. Ukoliko ste ljubitelj ove biljke, možete je uzgajati i na svojoj parceli.
Kopriva se razmnožava generativno i vegetativno. Obično se proizvodi iz rasada, ali je najbolja jesenja sadnja rizoma. Za proizvodnju rasada za veće površine sjeme može da se sije u jesen prije mrazeva, ili u proljeće, ako se prethodno drži oko 10 dana u frižideru.
"Rasad se sadi u jesen na konačan razmak 70 x 30 cm. Može da se sije direktnom sjetvom, za šta je potrebno 3-4 kg/ha sjemena. Vrlo brzo pokriva slobodan prostor između biljaka i prožima rizomima cijelu parcelu, gdje ostaje kao višegodišnji usjev, tako da lako guši korove, ali se odatle teško iskorjenjuje", napominje savjetodavac Dragomir Radić.
Kopriva traži plodno zemljište i puno hraniva. Pred oranje je potrebno rasturiti 400-500 kg kompleksnih đubriva. Odlično reaguje na đubrenje dušikom. Prvom prihranom u proljeće se unosi 150-200 kg/ha KAN-a, a poslije svakog otkosa još 50-100 kg/ha KAN-a.
Kosi se pet do osam puta godišnje, a nekada i 10 puta, dok je mlada i visine oko 30 cm. Sljedeći otkos stiže za oko 20 dana. Prinos suhe materije je 4-5 t/ha. "Košenjem u vrijeme cvjetanja prinos suhog lista se povećava 3-4 puta. Prinos je skroman prve godine, jer se biljka sporo razvija, a pun rod donosi od druge godine", dodaje Radić.
Njega koprive podrazumijeva više okopavanja, prihranu i eventualno zalivanje. Nije podložna bolestima ni štetočinama, što je naročito značajno u organskoj proizvodnji.
U ishrani se koristi mlado lišće, koje, kada se skuha, ima ukus sličan špinatu. U mladom lišću ima 5,5% proteina i 7% škroba u suhoj materiji. U vrijeme cvjetanja i zametanja plodova sadržaj proteina čak prelazi 25% u suhoj materiji, ali tada u stanicama lišća ima više kristala silicijumove kiseline, koji mogu da izazovu iritaciju mokraćnih puteva. Bogato je vitaminima, mineralima, a naročito željezom. Priprema se na razne načine - kao juha, pita, varivo, pire, sa kukuruznom krupicom, čaj.
"Lišće mora da se skuha ili osuši, jer tek tada nestaju acetilholin, histamin, serotonin i mravlja kiselina, materije koje izazivaju jak bol pri ubodu oštre dlačice dok je stanica živa. Može da se upotrebi i svježa, ako se prethodno umota u rijetko taknu krpu i cijedi, da bi iz dlačica izašli žarući sastojci, koji se zatim isperu vodom", savjetuje Dragomir Radić.
Tagovi
Autorica