Uzgoj žalfije - jesenja sadnja znatno pogodnija od proljetne

Žalfija, Salvia officinalis L, samonikla je biljka koja raste po kamenitim i neplodnim mjestima, u našoj zemlji uglavnom u toplijem područjima niske Hercegovine. Ova korisna i vrlo medonosna biljka, kod nas se u narodu naziva i kadulja ili pelin.

Višegodišnji je polugrm koji naraste do visine od 30 do 70 cm, ima drvenastu stabljiku kao i korijen. Cijela je prekrivena gustim dlakama pa je sivozelene do srebrnaste boje. Koristi se kao začin, a ima i ljekovita svojstva. Hercegovačka žalfija se nalazi u slobodnoj flori, a u posljednje vrijeme se počela i gajiti.

Sjemenom i dijeljenjem starijih bokora

S obzirom na to da nekoliko godina ostaje na istoj parceli, posebnu pažnju treba posvetiti obradi zemljišta. Žalfija se može razmnožavati na dva načina: sjemenom i dijeljenjem starijih bokora. Šire je zastupljena praksa razmnožavanja sjemenom, i to preko proizvodnje rasada ili direktnom sjetvom sjemena na parceli.

Prilikom razmnožavanja rasadom, sjeme se sije u hladne ili tople leje ili se vrši proizvodnja u kontejnerima. Ako su u pitanju tople ili hladne leje zemljište mora biti dobro pripremljeno, rastresito, lako propustljivo i hranjivima bogato.

U proizvodnji rasada, sjeme se sije u redove na rastojanju 10–20 cm. Sjeme se pokriva, jer brže proklija u tami nego na svjetlu. Sjetva u leje se obavlja krajem marta i početkom aprila. Ovako posijano, niče za 15–20 dana. Rasad u lejama se redovno zaliva i plijevi čitavog ljeta. Sadnice se na stalno mjesto rasađuju u jesen, u oktobru ili novembru, tj. s početkom jesenjih kiša.

Žalfija se može razmnožavati i direktnom sjetvom sjemena na parcelu. Rastojanje između redova treba da bude 60–70 cm, a dubina sjetve ne veća od 2 cm. Direktna sjetva na parcelu se obavlja u rano proljeće, u drugoj polovini marta ili početkom aprila.

Pri direktnoj sjetvi za površinu od 1 ha potrebno je 2–3 kg sjemena. Parcelu zasijanu u proljeće treba odmah poslije sjetve povaljati. Rasad proizveden u lejama rasađuje se na stalno mjesto u oktobru ili novembru. Jesenja sadnja je znatno pogodnija od proljetne. Na stalno mjesto sadi se u redove na rastojanju 60 do 70 cm i između biljaka u redu na 30–40 cm. Za površinu od 1 ha potrebno je 35.700–55.500 sadnica.

Njega žalfije

Njega se sastoji u prorjeđivanju i popunjavanju praznih mjesta, okopavanju, prihranjivanju, zaštiti od bolesti i štetočina i dr. Naročitu pažnju treba posvetiti njezi zasada u prvoj godini gajenja, jer tada treba pomoći biljci da se što brže i jače razvije i razbokori.

Kosi se poslije cvjetanja, a pravi momenat za žetvu je kada listovi dobiju srebrnastu boju. To u našim uslovima pada u drugoj polovini jula. Berba se obavlja košenjem čitavog nadzemnog dijela na visini od oko 10 cm. Ovo se mora obaviti pažljivo, jer odrvenjene stabljike mogu da oštete mašine.

Za proizvodnju lišća nadzemni dio se suši, a zatim se odvaja stabljika od lišća. To se može obaviti i mašinama prije sušenja. Lišće se suši u sušari na temperaturi do 40˚C.

Ukoliko se proizvodi eterično ulje, pokošenu masu treba ostaviti da provene, a zatim je destilisati. Kao višegodišnja biljka u prvoj godini gajenja daje najmanji prinos. Najveći prinos se dobija u trećoj i četvrtoj godini gajenja, poslije čega postupno opada. S površine od 1 ha dobija se 3.000 — 5.000 kg suhe herbe, a suhog lista 2.000 — 3.000 kg. Ako se destilira, onda se može dobiti 20–30 kg/ha eteričnog ulja.

_{Izvor: Tradicionalni prehrambeni proizvodi BiH i potencijal geografskih oznaka}