Pretraga tekstova
Nije posebno zahtjevna biljka kada je u pitanju kvalitet tla, ali na kiselim, jako pjeskovitim i loše strukturiranim močvarnim tlima neće rasti. Najbolji rezultati postižu se kod uzgoja na dubokom, plodnom tlu s rastresitim oraničnim slojem i slabo kiselom do neutralnom reakcijom.
Kopar (Anethum graveolens) je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae), poznata još pod nazivom anita, koper, koprić, dil i mirođija. Potiče iz Egipta i Palestine, a njegova se ljekovita svojstva spominju još u zapisima na papirusu.
Ova bljka ima zeljastu stabljiku koja zavisno od uslova u okolišu može narasti od 40 pa sve do 150 cm te odebljao i slabo raščlanjen korijen koji u tlu može narasti do najviše 20 cm. Izrazito zeleni listovi kopra su perasto razdijeljeni i skupljeni u rozetu. Na svakoj grani nalazi se štitasti cvat prečnika 10 - 15 cm, koji je sastavljen od sitnih cvjetova narandžastožute boje. Plodovi su jajaste i pljosnate sjemenke smeđe boje, duge oko 5 mm.
Iako nema velike zahtjeve prema temperaturi, najbolji prinosi pokazali su se u umjereno toploj klimi. Optimalna temperatura za klijanje mu je 8 do 10 °C, nakon čega sjeme proklija za 10 do 17 dana. Do oblikovanja stabljike dolazi za 40 do 50, a u povoljnim uslovima od početka klijanja do punog cvata prođe 50 do 70 dana.
Nije posebno zahtjevna biljka kada je u pitanju kvalitet tla, ali na kiselim, jako pjeskovitim i loše strukturiranim močvarnim tlima neće rasti. Najbolji rezultati postižu se kod uzgoja na dubokom, plodnom zemljištu s rastresitim oraničnim slojem i slabo kiselom do neutralnom reakcijom.
7 ljekovitih biljaka: Djelotvorne za organizam, a lako se uzgajaju
Što se tiče zahtjeva prema vodi, oni nisu veliki te je samo u fazi klijanja i nicanja osjetljiv na nedostatak vlage.
Zemljište na kojem će se uzgajati u jesen je potrebno dobro poorati na dubini od 30 cm i ostaviti da prezimi. U proljeće se obavlja ravnanje pri čemu je bitno sačuvati vodu u tlu. Važno je predsjetvene aktivnosti kvalitetno odraditi jer u suprotnom sjeme kopra neće ni niknuti. Za povećanje rezultata preporučuje se površinu lagano prevaljati valjkom.
Budući da se radi o biljci kratke vegetacije, obavezan je uzgoj u plodoredu, ali on je jednostavan. Pogodni predusjevi su jednogodišnje mahunarke, a kako ima kratku vegetaciju, može se uzgajati i kao postrni usjev. U tom se slučaju sjetva obavlja nakon ranog proljeća ili nakon strnih žitarica koje dozrijevaju ranije.
Kopar se u vrtu dobro slaže sa salatom, ciklom, graškom, krastavcima, kupusnjačama i lukom, a izbjegavajte ga sijati uz mrkvu i komorač.
Ako se uzgaja za proizvodnju eteričnog ulja ili sjemena, sjetva se obavlja početkom marta, a ako ga se uzgaja za začin, sijati se može od sredine marta do sredine maja, kao i ljeti od sredine jula do sredine avgusta.
Sjetva se obavlja u jame duboke 1 - 1,5 cm, pri čemu je razmak među redovima 12 - 24 cm, a među sjemenjem 24 - 36 cm. Ako postoji opasnost od napada gljivica bolje je sijati na većem razmaku. Potrebna je količina 10 do 12 kg sjemena po hektaru (Šilješ, I.; Grozdanić, Đ.; Grgesina, I.: Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja, Školska knjiga, Zagreb, 1992.)
Prihrana se u većini slučajeva obavlja dva puta, a na manje plodnim tlima može i tri. Prvo prihranjivanje obavlja se neposredno prije prvog okopavanja i tada se dodaje oko 100 kg azotnog đubriva po hektaru. Drugo prihranjivanje se obavlja prije drugog okopavanja i tada se dodaje 100 - 200 kg đubriva po hektaru.
Žetva se vrši na visini od 10 cm iznad tla, a ako u zasadu nema korova, može se obaviti i mašinskim putem. Ako se koristi za začin, kopar se kosi u početku vlatanja, kada biljka dosegne visinu od 30 do 40 cm. Na taj se način mogu obaviti dva košenja u godini, pri čemu se ostvaruje prinos od 6 do 8 t svježe berbe po hektaru.
Kada je u pitanju žetva kopra koji se uzgaja za proizvodnju eteričnog ulja, preporučuje se kosidba prije formiranja sjemena jer se tim procesom smanjuje udio ulja u biljkama. Košnja se obavlja u visini od 30 cm.
Od štetočina se mogu javiti lisne vaši, mrkvina muha i moljci, a od bolesti suha trulež i bakterijska palež.
Za ovu vrstu uzgoja potrebna je veća posuda jer on naraste dosta visoko i ima zadebljan korijen. Najbolje bi bilo držati ga na prozoru ili balkonu okrenutom prema istoku, tako da ga tokom ljetnih mjeseci ne ošteti jako popodnevno sunce.
Kopar je u narodnoj medicini poznat kao svestrani lijek koji pomaže kod nesanice, kašlja, spore probave, mučnine, bolova, artritisa i poremećaja menstrualnog ciklusa.
Mrkvina muha: Planirajte sjetvu i koristite prirodne metode zaštite
Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar i mangan. Također, sadrži vitamine A i C, vitamin B6, tiamin, riboflavin, niacin, pantotensku kiselinu i folnu kiselinu.
Prema narodnoj medicini, čaj od kopra pomaže kod probavnih smetnji, prehlade, gripe, nervoze i nesanice. Mogu se iskoristiti sjemenke ili lišće (svježe ili sušeno). Vrelom vodom (2,5 dl) prelijte četiri kašičice sjemenki ili dvije kašičice usitnjenog lišća. Čaj treba biti poklopljen dvadesetak minuta i pije se nezaslađen.
Tagovi
Uzgoj kopra Sjetva Berba Klima Tlo Plodored Bolesti Štetočine Lijek
Autorica
Više [+]
Lucija je magistrica agroekonomike. Rado istražuje novosti u poljoprivredi.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mač... Pročitaj cijelu bilješku »
NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume.
Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.